Oton Bamberški

Martinijan, Višnja

2. srpnja 2026. — Oton Bamberški

Oton se rodio kao sin jedne plemićke obitelji u pokrajini Švapskoj oko g. 1063. Ostavši siroče, pošao je s bratom Fridrihom u Poljsku. Kao svećenik bio je dvorski kapelan Judite, sestre cara Henrika IV., koja je stupila u drugi brak s poljskim knezom Vratislavom.
 
Oton je postao biskup u Bambergu god. 1102. Biskupsko posvećenje primio je tek na Duhove 1106. u Anagniju, i to od samoga Pape. U borbama za investituru između cara Henrika V. i Pape Oton je sačuvao vezu i jedinstvo s Rimom. U svojoj je biskupiji bdio nad crkvenom slobodom boreći se da Crkva može nesmetana od svjetovnih knezova obavljati svoje poslanje. Nastojao je oko crkvene stege te duhovne obnove svećenika i redovnika. Znao je da je zanemarena klerička stega najgore zlo za Crkvu. Svećenik i redovnik bez zdrave stege, duha i poslušnosti pravo je strašilo.
 
Oton je znao cijeniti vrijednost dobrih redovničkih zajednica i zato je podizao nove samostane. Osnovao ih je 15 velikih i 6 malih. Njegovo se djelovanje širilo izvan granica njegove biskupije čak do Akvileje. Održao je i razne sinode te poradio na obnovi cistercitskoga i premonstratenskoga reda. Nazvan je »ocem redovnikâ«. Sudjelovao je i u naviještanju Evanđelja u Pomeraniji, kamo ga je s dvadesetak svećenika i drugih pomoćnika poslao poljski knez Boleslav. Na njegov rad pogani su reagirali, no on je odvratio u duhu vjere smirivši situaciju. Riječju i spisima duhovno je izgrađivao tu mladu Crkvu.
 
O karitativnom radu revnoga biskupa svjedoče dvije bolnice: Svetog Egidija i Svete Gertrude, podignute od njega u Bambergu. Promicatelj znanosti i kulture bio je po glasovitoj bamberškoj katedralnoj školi i školi pisaca opatije Michaelsberg. Članovi te škole bili su i njegovi kasniji životopisci Ebo i Herbord.
 
Sveti je biskup umro u Bambergu 30. lipnja 1139., a na vlastitu je želju pokopan u crkvi na Michaelsbergu. Klement III. proglasio ga je godine 1189. svetim. Prikazuju ga u biskupskom ornatu s knjigom u ruci. Na nekim ga slikama prikazuju i s psom jer ga po Njemačkoj zazivaju u pomoć protiv bjesnoće i groznice.
 
Am 7,10-17
Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: »Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. Jer ovako on govori: ‘Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.’« Amasja reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.« »Nisam bio prorok ni proročki sin« – odgovori Amos Amasji – »bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Gospodin uze od stada i Gospodin mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.’ Sada čuj riječ Gospodinovu. Ti veliš: ‘Ne prorokuj protiv Izraela,
ne proriči protiv doma Izakova.’
Zato ovako govori Gospodin:
‘Tvoja će žena bludničit’ po gradu,
sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti,
tvoja će se zemlja užetom razdijeliti,
a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu,
i Izrael će otići u izgnanstvo iz svoje zemlje.’«

Ps 19,8-11
Savršen je zakon Gospodinov – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči;
prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodinov – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodinovi – svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.

Mt 9,1-8
(Mk 2, 1–12; Lk 5, 17–26)
I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«
A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!« Prozrevši njihove misli, Isus reče: »Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi’? Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!«
I on usta te ode kući.
Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

Am 7,10-17
Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: »Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. Jer ovako on govori: ‘Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.’« Amasja reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.« »Nisam bio prorok ni proročki sin« – odgovori Amos Amasji – »bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Gospodin uze od stada i Gospodin mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.’ Sada čuj riječ Gospodinovu. Ti veliš: ‘Ne prorokuj protiv Izraela,
ne proriči protiv doma Izakova.’
Zato ovako govori Gospodin:
‘Tvoja će žena bludničit’ po gradu,
sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti,
tvoja će se zemlja užetom razdijeliti,
a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu,
i Izrael će otići u izgnanstvo iz svoje zemlje.’«

Ps 19,8-11
Savršen je zakon Gospodinov – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči;
prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodinov – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodinovi – svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.

Mt 9,1-8
(Mk 2, 1–12; Lk 5, 17–26)
I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«
A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!« Prozrevši njihove misli, Isus reče: »Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi’? Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!«
I on usta te ode kući.
Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

Am 7,10-17
Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: »Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. Jer ovako on govori: ‘Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.’« Amasja reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.« »Nisam bio prorok ni proročki sin« – odgovori Amos Amasji – »bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Gospodin uze od stada i Gospodin mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.’ Sada čuj riječ Gospodinovu. Ti veliš: ‘Ne prorokuj protiv Izraela,
ne proriči protiv doma Izakova.’
Zato ovako govori Gospodin:
‘Tvoja će žena bludničit’ po gradu,
sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti,
tvoja će se zemlja užetom razdijeliti,
a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu,
i Izrael će otići u izgnanstvo iz svoje zemlje.’«

Ps 19,8-11
Savršen je zakon Gospodinov – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči;
prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodinov – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodinovi – svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.

Mt 9,1-8
(Mk 2, 1–12; Lk 5, 17–26)
I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«
A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!« Prozrevši njihove misli, Isus reče: »Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi’? Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!«
I on usta te ode kući.
Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.


Čuvaj me, Bože, *
Jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj Gospodar, *
nema mi blaženstva bez tebe!«
Svetima na zemlji, odličnim ljudima *
sva naklonost moja!
Gomilaju patnje svoje *
koji slijede bogove tuđe.
Ja ljevanicâ njihovih nalijevat’ neću,
ime im spominjat’ neću usnama.
Gospodin mi je baština i čaša: *
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Na divnu zemlju padoše mi konopi, *
vrlo mi je mila moja baština.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje *
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima; *
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog’ mi se raduje srce i kliče duša, *
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit’ dušu u Podzemlju *
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti lica svoga, *
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Tijelo mi spokojno počiva.

KRATKO ČITANJE 1 Sol 5, 23
Sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo -
neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

OTPJEV
R. U ruke tvoje, Gospodine, * predajem duh svoj.
U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj.
O. Otkupio si nas, Gospodine, Bože vjerni. * Predajem duh svoj.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. U ruke . . .

EVANĐEOSKI HVALOSPJEV (Lk 2, 29-32)
Krist svjetlost naroda i slava Izraelova

Ant. Brani nas, Gospodine, dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom
i počivamo u miru.
Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, *
po riječi svojoj u miru.
Ta vidješe oči moje, *
spasenje tvoje,
koje si pripravio *
pred licem sviju naroda.
Svjetlost na prosvjetljenje naroda, *
i slavu puka svoga izraelskoga.
Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Brani nas, Gospodine, dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom
i počivamo u miru.

MOLITVA
Gospodine, Bože naš, izmorili smo se dnevnim poslom. Okrijepi nas mirnim snom, da
obnovljeni tvojom pomoći, tebi budemo odani tijelom i dušom. Po Kristu.
Nato se reče:
O. Mirnu noć i sretan svršetak udijelio nam svemogući Gospodin.
O. Amen

ANTIFONE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Slavna Majko Spasitelja,
Rajska dveri milostivna,
Koja vjerne vodiš k sreći,
Iznad mora zvijezdo divna!
O pomozi palom svijetu,
Koji želi ozdravljenje,
Ti, što rodi Stvorca svoga
Prirodi na udivljenje.
Čuvši pozdrav Gabriela
Donese nam život svima,
Djevom zače, Djevom osta:
Smiluj nam se grešnicima.

ili:
Rajska kruno, rajska slavo,
Anđeoska Gospo, zdravo.
Ti si korijen, ti si vrata,
S kojih sinu svjetlost zlata.
Ti si ljiljan djevičanstva,
Ti si nakit čovječanstva.
Zdravo, puno svih milina,
Moli za nas svoga Sina.

ili:
Zdravo Kraljice, majko milosrdna,
Živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!

ili:
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice,
ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,
Djevice slavna i blagoslovljena,
Gospođo naša, posrednice naša,
zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči,
svojemu nas Sin izruči! Amen

Povratak na kalendar…

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0