Sveta Eufrazija iz Carigrada

Sabina, Ratka

13. ožujka 2026. — Sveta Eufrazija iz Carigrada

Rodila se 380. u Carigradu kao senatorska kći jedinica, rodbinski povezana s carem Teodozijem. U djetinjstvu je ostala bez oca Antigona, čovjeka plemenita srca i prijatelja siromaha. Car je ruku petogodišnje djevojčice obećao sinu jednog senatora.

Njezina majka, također Eufrazija, otišla je s kćerkom u Egipat, gdje je posjedovala velika imanja, a htjela je posjetiti i tamošnje samostane, crkve i relikvije svetih mučenika. U jednom od ženskih samostana u Donjoj Tebaidi, sedmogodišnja Eufrazija dobila je u ruke Kristovu sliku, pobožno je poljubila i od toga trenutka posvetila život Kristu Gospodinu. Odlučila je uz majčin blagoslov ostati u samostanu i postati redovnica. Redovnice su je prihvatile u svoju zajednicu, a ona je osvojila njihova srca svojom jednostavnošću, pokorom i molitvama. Njezina majka ubrzo je umrla i ostavila kćeri veliko bogatstvo.

Eufrazija je i dalje ostala u samostanu, a mladom carigradskom senatoru kojem ju je car namijenio za ženu, poručila je da ona pripada Kristu i želi mu ostati vjerna. Svoje bogatstvo podijelila je crkvama i siromasima, a jedan dio namijenila oslobađanju robova i podmirenju dugova nevoljnih dužnika.

Zbog te velikodušnosti Svevišnji joj je udijelio dar čudesa, liječenja gluhih i nijemih osoba te ozdravljivanja opsjednutih duša. Iznurena strogim postom i pokorom, ustrajnim molitvama i napornim tjelesnim radom, omiljena kod sestara i mnogih vjernika, preminula je s 30 godina u Tebaidi (gornji Egipat), na današnji dan, 13. ožujka 410.

Rukopis životopisa svete Eufrazije čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Firenci, a stručnjaci ga smatraju biserom stare hagiografije i bizantske književnosti s kraja V. i početka VI. stoljeća. Zaštitnica je mnogih župa i crkava širom svijeta.

Dok promatrano život te drage, jednostavne, a tako velikodušne svetice, kojoj je Bog bio sve, upravimo Gospodinu ovu molitvu:

Gospodine, daj nam oči da vidimo, i srce da ljubimo!
Ako Te molimo za oči, onda Te žarko prosimo, daj nam Svoje oči, da gledamo svijet, ljude i njihovu povijest i svoju povijest onako, kako Ti to gledaš!
Daj da prema Tvojim mislima provodimo dan za danom, sat za satom!
Daj da sve više postajemo ono za što si nas stvorio!
Daj nam Svoj pogled, stavi nas na Svoju stranu, učini nas poučljivima prema Svojoj Riječi, da se čitav naš život prosvijetli i preobrazi!

U toj molitvi, koju je u naše dane sastavio kardinal Leon-Josip Suenens, gledamo sadržano sve ono sto je u svom životu, vođena Božjim svjetlom ostvarila sveta Eufrazija. Na ostvarenje toga poziva, Bog zove sve kršćane. Svima je u Križu dao milost koja treba da se neprestano razvija dok ne dospije do punine u Kristu.

Hoš 14,2-10

 

Vrati se, Izraele, Gospodinu Bogu svome,
jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo.

Uzmite sa sobom riječi
i Gospodinu se vratite.
Recite mu: »Skini s nas bezakonje
i dobrohotno primi
da ti prinesemo plod svojih usana.
Asirac nas neće izbavljati
i nećemo konje više jahati
niti ćemo djelu ruku svojih
govoriti: ‘Bože naš!’ –
jer u tebe sirota milost nalazi.«
Iscijelit ću ih od njihova otpada,
od svega ću ih srca ljubiti;
jer gnjev se moj odvratio od njih.
Bit ću kao rosa Izraelu;
kao ljiljan on će cvasti,
pustit će korijen poput jablana,
nadaleko pružat će izdanke.
Ljepota će mu biti kao u masline,
miris poput libanonskog.
Opet će u mojoj sjeni boraviti,
uzgajat će svoju pšenicu,
vinograde gajit’
što će steći ime vina helbonskog.
Efrajime, što ti imaš još s kumirima?
Ja sam ga uslišao i pogledao.
Ja sam poput zelena čempresa:
po meni si rodan plodovima.

Tko je mudar neka shvati ovo,
i čovjek razuman neka spozna!
Jer pravi su putovi Gospodinovi:
pravednici hode po njima,
grešnici na njima posrću.

 


Ps 81,7-8.9-11.14-17

 »Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.

 

U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih;
iz gromovna oblaka odgovorih tebi,
iskušah te kod vodâ meripskih.


Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti:
o, da me poslušaš, Izraele!


Nek’ ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem!

Ja sam Gospodin, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta

otvori svoja usta da ih napunim!«

 

O, kad bi me narod moj slušao,
kad bi Izrael putovima mojim hodio,

brzo bih pokorio dušmane njegove,
ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.


Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se
i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek.

A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom
i sitio ga medom iz pećine.«


Mk 12,28-34
(Mt 22, 34–40; Lk 10, 25–28)
Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?«

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?"

Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!«
»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.«
Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.



    Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *
        po velikom smilovanju
        izbriši moje bezakonje!
    Operi me svega od moje krivice, *
        od grijeha me mojeg očisti!

    Bezakonje svoje priznajem, *
        grijeh je moj svagda preda mnom.
    Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *
        i učinio što je zlo pred tobom:
        pravedan da budeš prema svojim riječima *
        i bez prijekora kada te sudili budu.

    Evo, grešan sam već rođen, *
        u grijehu me zače majka moja.
    Evo, ti ljubiš srce iskreno, *
        u dubini duše učiš me mudrosti.

    Poškropi me izopom da se očistim, *
        operi me, i bit ću bjelji od snijega!
    Objavi mi radost i veselje, *
        nek se obraduju kosti satrvene!

    Odvrati lice od grijeha mojih, *
        izbriši svu moju krivicu!
    Čisto srce stvori mi, Bože, *
        i duh postojan obnovi u meni!

    Ne odbaci me od lica svojega *
        i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
    Vrati mi radost svoga spasenja *
        i učvrsti me duhom spremnim!

    Učit ću bezakonike tvojim stazama, *
        i grešnici tebi će se obraćati.
    Oslobodi me od krvi prolivene, †
       Bože, Bože spasitelju moj! *
       Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

    Otvori, Gospodine, usne moje, *
        i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
    Žrtve ti se ne mile, *
        kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
    Žrtva Bogu duh je raskajan, *
        srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

    U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *
        i opet sagradi jeruzalemske zidine!
    Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †
        prinosi i paljenice, *
        i tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Tebi sam samome, Gospodine, zgriješio, smiluj mi se.



    Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *
        po velikom smilovanju
        izbriši moje bezakonje!
    Operi me svega od moje krivice, *
        od grijeha me mojeg očisti!

    Bezakonje svoje priznajem, *
        grijeh je moj svagda preda mnom.
    Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *
        i učinio što je zlo pred tobom:
        pravedan da budeš prema svojim riječima *
        i bez prijekora kada te sudili budu.

    Evo, grešan sam već rođen, *
        u grijehu me zače majka moja.
    Evo, ti ljubiš srce iskreno, *
        u dubini duše učiš me mudrosti.

    Poškropi me izopom da se očistim, *
        operi me, i bit ću bjelji od snijega!
    Objavi mi radost i veselje, *
        nek se obraduju kosti satrvene!

    Odvrati lice od grijeha mojih, *
        izbriši svu moju krivicu!
    Čisto srce stvori mi, Bože, *
        i duh postojan obnovi u meni!

    Ne odbaci me od lica svojega *
        i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
    Vrati mi radost svoga spasenja *
        i učvrsti me duhom spremnim!

    Učit ću bezakonike tvojim stazama, *
        i grešnici tebi će se obraćati.
    Oslobodi me od krvi prolivene, †
       Bože, Bože spasitelju moj! *
       Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

    Otvori, Gospodine, usne moje, *
        i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
    Žrtve ti se ne mile, *
        kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
    Žrtva Bogu duh je raskajan, *
        srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

    U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *
        i opet sagradi jeruzalemske zidine!
    Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †
        prinosi i paljenice, *
        i tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Tebi sam samome, Gospodine, zgriješio, smiluj mi se.



    Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *
        po velikom smilovanju
        izbriši moje bezakonje!
    Operi me svega od moje krivice, *
        od grijeha me mojeg očisti!

    Bezakonje svoje priznajem, *
        grijeh je moj svagda preda mnom.
    Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *
        i učinio što je zlo pred tobom:
        pravedan da budeš prema svojim riječima *
        i bez prijekora kada te sudili budu.

    Evo, grešan sam već rođen, *
        u grijehu me zače majka moja.
    Evo, ti ljubiš srce iskreno, *
        u dubini duše učiš me mudrosti.

    Poškropi me izopom da se očistim, *
        operi me, i bit ću bjelji od snijega!
    Objavi mi radost i veselje, *
        nek se obraduju kosti satrvene!

    Odvrati lice od grijeha mojih, *
        izbriši svu moju krivicu!
    Čisto srce stvori mi, Bože, *
        i duh postojan obnovi u meni!

    Ne odbaci me od lica svojega *
        i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
    Vrati mi radost svoga spasenja *
        i učvrsti me duhom spremnim!

    Učit ću bezakonike tvojim stazama, *
        i grešnici tebi će se obraćati.
    Oslobodi me od krvi prolivene, †
       Bože, Bože spasitelju moj! *
       Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

    Otvori, Gospodine, usne moje, *
        i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
    Žrtve ti se ne mile, *
        kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
    Žrtva Bogu duh je raskajan, *
        srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

    U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *
        i opet sagradi jeruzalemske zidine!
    Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †
        prinosi i paljenice, *
        i tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Tebi sam samome, Gospodine, zgriješio, smiluj mi se.

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0