Ljudevit Marija Montfortski

Euzebije

28. travnja 2026. — Ljudevit Marija Montfortski

Svetac Prezbiter

Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski rođen je 31.1.1673. u Montfort-La-Cane-u u Francuskoj, a u nebo je otišao 28.4.1716.  Svetim ga je proglasio papa Pio XII. 1947. godine.

Postoje tri redovničke kongregacije u Katoličkoj Crkvi koje se temelje na duhovnosti sv. Ljudevita:
- Družba Marijinih misionara (kraće montfortanci) - Kćeri Mudrosti - Braća sv. Gabriela

Dj 11,19-26
Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa.

Ruka Gospodnja bijaše s njima te

U one dane: velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.
 

Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.
Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.

Ps 87,1-7

Sinova Korahovih.
Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama

ljubi Gospodin;
draža su mu vrata sionska
nego svi šatori Jakovljevi.


Divote se govore o tebi,
grade Božji!

»Rahab i Babilon brojit ću
k onima što me štuju;
Filisteja i Tir i narod etiopski –
i oni su rođeni ondje.«


O Sionu se govori:»Ovaj i onaj u njemu je rođen!
Svevišnji ga utemelji!«

Gospodin će zapisati u knjigu naroda:
»Ovi su rođeni ondje.«

I pjevat će igrajući kolo:
»Svi su izvori moji u tebi!«


Iv 10,22-30

 

Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima.

Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« Isus im odgovori:
»Rekoh vam pa ne vjerujete.
Djela što ih ja činim u ime Oca svoga –
ona svjedoče za mene.
Ali vi ne vjerujete
jer niste od mojih ovaca.
Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
Ja i Otac jedno smo.«


    Blagoslovljen i hvaljen budi,
        Gospodine, Bože otaca naših, *
        i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

    Pravedan si u svemu što učini nama, *
        sva su tvoja djela istinita,
    svi tvoji putovi pravi, *
        svi tvoji sudovi istina.
    Zgriješili smo i počinili bezakonje †
        odmetnuvši se od tebe, *
        sagriješili teško.

    O, ne zapusti nas zauvijek zbog imena svoga, *
        i ne razvrgni Saveza svoga,
    ne uskrati nam svoje milosrđe *
        zbog Abrahama, miljenika svoga;
    zbog Izaka, sluge svojega, *
        zbog Izraela, sveca svojega,

    kojima si obećao umnožit potomstvo
        kao zvijezde nebeske *
        i kao pijesak na obali morskoj.
    Gospodine, postadosmo najmanji među narodima, †
        prezreni po svoj zemlji *
        poradi grijeha svojih.

    Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, *
        paljenice, klanice, prinosa, kâda,
    ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi, *
        i da nađemo milosrđe.
    No primi nas slomljene duše, *
        duha ponizna!
    Kao paljenice ovnova i bikova, *
        kao tisuće pretilih janjaca -
    takva nek bude žrtva naša pred tobom danas, †
        da nas pomiri s tobom - *
        jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
    Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, *
        tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Gospodine, nek od nas narodi doznaju tvoje milosrđe, aleluja.

 

Ps 144 (143), 1-10. Himna za borbu i pobjedu

Sve mogu u onome koji me jača (Fil 4, 13).


    Blagoslovljen i hvaljen budi,
        Gospodine, Bože otaca naših, *
        i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

    Pravedan si u svemu što učini nama, *
        sva su tvoja djela istinita,
    svi tvoji putovi pravi, *
        svi tvoji sudovi istina.
    Zgriješili smo i počinili bezakonje †
        odmetnuvši se od tebe, *
        sagriješili teško.

    O, ne zapusti nas zauvijek zbog imena svoga, *
        i ne razvrgni Saveza svoga,
    ne uskrati nam svoje milosrđe *
        zbog Abrahama, miljenika svoga;
    zbog Izaka, sluge svojega, *
        zbog Izraela, sveca svojega,

    kojima si obećao umnožit potomstvo
        kao zvijezde nebeske *
        i kao pijesak na obali morskoj.
    Gospodine, postadosmo najmanji među narodima, †
        prezreni po svoj zemlji *
        poradi grijeha svojih.

    Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, *
        paljenice, klanice, prinosa, kâda,
    ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi, *
        i da nađemo milosrđe.
    No primi nas slomljene duše, *
        duha ponizna!
    Kao paljenice ovnova i bikova, *
        kao tisuće pretilih janjaca -
    takva nek bude žrtva naša pred tobom danas, †
        da nas pomiri s tobom - *
        jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
    Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, *
        tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Gospodine, nek od nas narodi doznaju tvoje milosrđe, aleluja.

 

Ps 144 (143), 1-10. Himna za borbu i pobjedu

Sve mogu u onome koji me jača (Fil 4, 13).


    Blagoslovljen i hvaljen budi,
        Gospodine, Bože otaca naših, *
        i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

    Pravedan si u svemu što učini nama, *
        sva su tvoja djela istinita,
    svi tvoji putovi pravi, *
        svi tvoji sudovi istina.
    Zgriješili smo i počinili bezakonje †
        odmetnuvši se od tebe, *
        sagriješili teško.

    O, ne zapusti nas zauvijek zbog imena svoga, *
        i ne razvrgni Saveza svoga,
    ne uskrati nam svoje milosrđe *
        zbog Abrahama, miljenika svoga;
    zbog Izaka, sluge svojega, *
        zbog Izraela, sveca svojega,

    kojima si obećao umnožit potomstvo
        kao zvijezde nebeske *
        i kao pijesak na obali morskoj.
    Gospodine, postadosmo najmanji među narodima, †
        prezreni po svoj zemlji *
        poradi grijeha svojih.

    Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, *
        paljenice, klanice, prinosa, kâda,
    ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi, *
        i da nađemo milosrđe.
    No primi nas slomljene duše, *
        duha ponizna!
    Kao paljenice ovnova i bikova, *
        kao tisuće pretilih janjaca -
    takva nek bude žrtva naša pred tobom danas, †
        da nas pomiri s tobom - *
        jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
    Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, *
        tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Gospodine, nek od nas narodi doznaju tvoje milosrđe, aleluja.

 

Ps 144 (143), 1-10. Himna za borbu i pobjedu

Sve mogu u onome koji me jača (Fil 4, 13).

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0