28. ožujka 2026. — Siksto III., papa

Sveti Siksto je po rodu bio Rimljanin, postao je svećenik, a po smrti pape Celestina I. 27. srpnja 432. izabran je jednoglasno za njegova nasljednika te četiri dana kasnije posvećen za rimskog biskupa. Bilo je to samo godinu dana nakon Efeškog sabora koji je osudio dva kriva naučavanja: pelagijanizam i nestorijanizam. Siksto je nastojao da one koji su u zabludi vrati natrag kršćanskoj istini i jedinstvu Crkve. Djelovanju sv. Siksta III. valja pripisati i završetak gradnje nekih rimskih bazilika. Iako je sveti Siksto umro 29. ožujka 440., Rimski martirologij slavi ipak njegov blagdan na današnji dan. I njegov pontifikat dokazuje jasno primat rimskog biskupa, kojega se priznavalo tada ne samo na Zapadu nego i na Istoku. Grob sv. Siksta III., pape, nalazi se pokraj groba svetog mučenika Lovre na Tiburtinskoj cesti.

Ez 37,21-28
I reci im: Ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo, skupit ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima savez mira; bit će to savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti i postavit ću svetište svoje zauvijek među njih. Moj će šator biti među njima i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj! I kad svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela.’«

Jr 31,10-13
Čujte, o narodi, riječ Gospodinovu,
objavite je širom dalekih otoka:
»Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire
i čuva ga k’o pastir stado svoje!«
Jer Gospodin oslobodi Jakova,
izbavi ga iz ruku jačeg od njega.

I oni će, radosno kličući, na vis sionski
da se naužiju dobara Gospodinovih

žita, ulja, mladog vina,
jagnjadi i teladi,
duša će im biti kao vrt navodnjen,
nikad više neće ginuti.

Djevojke će se veselit’ u kolu,
mlado i staro zajedno,
jer ću im tugu u radost pretvoriti,
utješit ću ih
i razveselit’ nakon žalosti.

Iv 11,45-56
(Mt 26, 1–5; Mk 14, 1–2; Lk 22, 1–2)
Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!« A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!« To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.

Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.

Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?«

    »U čast Gospodinu zapjevat ću, *
        jer se slavom proslavio!
    Konja s konjanikom *
        u more je survao.

    Moja je snaga, moja pjesma - Gospodin *
        jer je mojim postao izbaviteljem.
    On je Bog moj, njega ja ću slaviti, †
        on je Bog oca moga, *
        njega au veličati.
    Gospodin je ratnik hrabar, †
        Gospodin je ime njegovo. *
        Kola faraonova i vojsku mu u more baci.

    Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, †
        valovi se u bedem uzdigoše, *
        u srcu mora dubine se stvrdnuše.
    Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, *
        plijen ću podijelit,
    duša će moja sita ga biti; *
        trgnut ću mač, uništit ih rukom svojom.'
    A ti dahom svojim dahnu, †
        more se nad njima sklopi, *
        ko olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.

    Tko je kao ti, Gospodine, među bogovima, †
        tko kao ti sija u svetosti, *
        u djelima strašan, divan u čudima?
    Desnicu si pružio *
        i zemlja ih proguta!
    Milošću svojom vodio si ovaj narod,
        tobom otkupljen, *
    k svetom tvom Stanu
        snagom si ga svojom upravio.

    Dovest ćeš ih i posaditi
        na gori svoje baštine, *
        na mjestu koje ti, Gospodine,
        svojim učini Boravištem,
    Svetištem, Gospodine,
        tvojom rukom sazidanim. *
        Vazda i dovijeka Gospodin će kraljevati. «

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Gospodin je moja snaga, moja pjesma, jer je mojim postao izbaviteljem.

Ps 117 (116). Poziv na hvalu

Velim... da pogani za milosrđe proslave Boga (Rim 15, 8. 9).

Povratak na kalendar…