Viktor I. papa
Sveti Viktor (Victor, talijanski Vittore) I, četrnaesti rimski papa, mučenik, sin Feliksa, vjerojatno berberskog podrijetla, vladao je Crkvom od 189. do 199. Bio je prvi rimski biskup koji se rodio u Africi, vjerojatno u gradu Leptis Magna (danas Khoms, okrug Murqub, Libija), 130 kilometara istočno od Tripolija. U vrijeme cara Komoda (Commodusa) koji je vladao do 192, Crkva je uživala razdoblje mira, što se pripisuje carevoj ženi Marciji koja je bila sklona kršćanima, a možda je i sama bila kršćanka. Ona je čak pozvala papu Viktora I. u carsku palaču i tražila od njega popis kršćana koji su osuđeni na prisilni rad u sardinijskim rudnicima, kako bi ih car oslobodio. Papa i Marcija poslali su tada prezbitera Hijacinta na Sardiniju da tu odluku provede u djelo. Među kažnjenicima je bio i budući papa Kalist I. U prvim godinama svoga vladanja i car Septimije Sever štitio je kršćane od poganskih napada, a mnogi članovi bogatih i plemenitih rimskih obitelji postali su kršćani. Papa Viktor pokušao je smiriti oštru raspravu oko slavljenja Uskrsa. Kršćani koji su se u Rim doselili iz azijskih provincija slavili su Uskrs četrnaestog dana židovskog mjeseca nisana, bez obzira na dan u tjednu. Zbog toga su ih nazivali „quartodecimani“ („četrnaestnici“). U Rimu se pak Uskrs uvijek slavio u nedjelju pa je zbog došlo do nesuglasica.
Papa Viktor nastojao je uvjeriti došljake da prihvate rimski običaj. Sazvao je tada i sinodu talijanskih biskupa u Rimu, a pozvao je sve ostale biskupe, posebno one u Aziji i Africi, da u svojim pokrajinama rasprave to pitanje. Sve su se kršćanske zajednice postupno usuglasile i javile papi Viktoru da Uskrs treba slaviti nedjeljom. Viktor se ustrajno borio i protiv raznoraznih krivovjeraca pa je tako iz Crkve izopćio Teodota Bizantinca zvanog Teodot Kožar koji je tvrdio da je Isus bio samo čovjek a ne Bog. Sveti Jeronim spominje papu Viktora kao prvog koji je pisao teološka djela na latinskom. Vjerojatno je u njegovo vrijeme započelo i održavanje liturgije na latinskom jeziku, a ne više na grčkom. Viktor je po nekim izvorima donio i odluku da u hitnom slučaju svaka voda može poslužiti za krštenje. Na kraju je papa Viktor podnio mučeničku smrt u vrijeme progona cara Septimija Severa, koji je u početku svoje vladavine bio sklon kršćanima. U Rimskom martirologiju piše: „28. srpnja-u Rimu mučeništvo svetog Viktora prvog, pape i mučenika.“ Dogodilo se to godine 199, a Viktor je pokopan u blizini groba svetog Petra. Njegove relikvije čuvaju se u rimskoj bazilici svetih Silvestra i Martina.
Pravednici, Gospodinu kličite! *
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Slavite Gospodina na harfi, *
na liri od deset žica veličajte njega!
Pjesmu novu zapjevajte njemu *
i glazbala skladna popratite poklicima.
Jer prava je riječ Gospodnja, *
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo: *
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Gospodnjom su riječju nebesa sazdana *
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
Vodu morsku on sabire kao u mješinu *
i bezdane stavlja u spremišta.
Zemlja sva neka pred Gospodinom strepi, *
neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
Jer on reče - i sve postade, *
naredi - i sve se stvori.
Gospodin razbija nakane pucima, *
mrsi namjere narodima.
Naum Gospodnji dovijeka ostaje, *
i misli srca njegova od koljena do koljena.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog, *
narodu koji on odabra sebi za baštinu!
Gospodin motri s nebesa *
i gleda sve sinove čovječje.
Iz svoga prebivališta motri *
sve stanovnike zemaljske:
on je svima srca stvorio *
i pazi na sva djela njihova.
Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, *
ne spasava velika sila junaka.
Isprazno se od konja nadati spasenju, *
silna jačina njegova ne izbavlja.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, *
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi, *
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada, *
on je pomoć i zaštita naša.
Srce nam se u njemu raduje, *
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, *
kao što se u tebe uzdamo!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Čestitima se pristoji hvaliti Gospodina.
Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *
primiti slavu i čast i moć!
Jer ti si sve stvorio, *
i tvojom voljom sve postade
i bî stvoreno!
Dostojan si uzeti knjigu *
i otvoriti pečate njezine.
jer si bio zaklan †
i otkupio, krvlju svojom, za Boga *
ljude iz svakog plemena i jezika,
puka i naroda.
Učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima, *
i kraljevat će na zemlji.
Dostojan je zaklani Jaganjac *
primiti moć i bogatstvo
i mudrost i snagu *
i čast i slavu i blagoslov!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Učinio si nas, Gospodine, kraljevstvom i svećenicima Bogu našemu.
KRATKO ČITANJE 1 Iv 3, 1a.2
Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.
KRATKI OTPJEV
R. Dovijeka, Gospodine, * riječ tvoja ostaje. Dovijeka.
O. Od koljena do koljena tvoja je vjernost. * Riječ tvoja ostaje. Slava Ocu. Dovijeka.
EVANĐEOSKI HVALOSPJEV
Ant. I klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju.
Izgovarajući početni redak znamenujemo se križem.
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. I klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju.
PROŠNJE
Kristu Gospodinu, koji među nama živi, mi narod, njegova svojina, iskažimo hvalu i zavapijmo:
Usliši nas, Gospodine, na slavu svoga imena.
Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *
primiti slavu i čast i moć!
Jer ti si sve stvorio, *
i tvojom voljom sve postade
i bî stvoreno!
Dostojan si uzeti knjigu *
i otvoriti pečate njezine.
jer si bio zaklan †
i otkupio, krvlju svojom, za Boga *
ljude iz svakog plemena i jezika,
puka i naroda.
Učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima, *
i kraljevat će na zemlji.
Dostojan je zaklani Jaganjac *
primiti moć i bogatstvo
i mudrost i snagu *
i čast i slavu i blagoslov!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Učinio si nas, Gospodine, kraljevstvom i svećenicima Bogu našemu.
KRATKO ČITANJE 1 Iv 3, 1a.2
Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.
KRATKI OTPJEV
R. Dovijeka, Gospodine, * riječ tvoja ostaje. Dovijeka.
O. Od koljena do koljena tvoja je vjernost. * Riječ tvoja ostaje. Slava Ocu. Dovijeka.
EVANĐEOSKI HVALOSPJEV
Ant. I klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju.
Izgovarajući početni redak znamenujemo se križem.
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. I klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju.
PROŠNJE
Kristu Gospodinu, koji među nama živi, mi narod, njegova svojina, iskažimo hvalu i zavapijmo:
Usliši nas, Gospodine, na slavu svoga imena.
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti
