11. rujna 2026. — Sveti Panfucije iz Tebe; Pafnucije iz Tebe

Redovnik i biskup Gornje Tebe u Egiptu obratio je na kršćanstvo mnoge nevjernike. Proganjan je i mučen za vrijeme rimskog cara Maksimina II. Tada su mu izbili desno oko i slomili lijevo koljeno, a zbog vjere u Krista Gospodina poslan je na prisilni rad u rudnike. Izbavio ga je godine 313. car Konstantin Veliki, koji je Pafnucija izuzetno cijenio, često tražio njegove savjete i prigodom njihovih susreta redovito poljubio ranu nastalu izbijanjem mučenikova oka.

Pafnucije je nastavio svoje pastoralno djelovanje i svoju stalnu borbu protiv arijanskog krivovjerja. Sudjelovao je aktivno na značajnom Prvom nicejskom saboru godine 325. i tada predložio da se sukladno vjekovnoj tradiciji oženjenim muškarcima dopusti ređenje za svećenike, kao i da se oni koji su već zaređeni ne mogu ženiti. Ta je uredba do danas ostala na snazi u istočnim Crkvama, pa tako i kod naših grkokatolika. Pristaša i prijatelj svetog Atanazija, Pafnucije, s velikom je skupinom egipatskih biskupa sudjelovao 335. i na Prvom saboru u Tiru (Libanon), gdje je nastavio svoju uspješnu borbu protiv krivovjerja.

1 Kor 9,16-19.22-27
Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno, ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
Jer premda slobodan od sviju, sâm sebe svima učinih slugom da ih što više steknem.

bijah nejakima nejak da nejake steknem.

Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim.

A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.
Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim – ne kao besciljno, tako udaram šakom – ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.

Ps 84,3-6.8-8.12-12
Duša mi gine i čezne
za dvorima Gospodinovim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.

I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad vojskama,
Kralju moj i Bože moj!

Blaženi koji prebivaju u domu tvome
slaveć’ te bez prestanka!

Blažen komu je pomoć u tebi

dok se sprema na svete putove!

Snaga im raste od časa do časa

dok ne ugledaju Boga na Sionu.

Gospodin, Bog, sunce je i štit:
on daje milost i slavu.
Ne uskraćuje Gospodin dobara onima
koji idu u nedužnosti.

Lk 6,39-42
A kaza im i prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.«
»Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.«

    Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *
        po velikom smilovanju
        izbriši moje bezakonje!
    Operi me svega od moje krivice, *
        od grijeha me mojeg očisti!

    Bezakonje svoje priznajem, *
        grijeh je moj svagda preda mnom.
    Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *
        i učinio što je zlo pred tobom:
        pravedan da budeš prema svojim riječima *
        i bez prijekora kada te sudili budu.

    Evo, grešan sam već rođen, *
        u grijehu me zače majka moja.
    Evo, ti ljubiš srce iskreno, *
        u dubini duše učiš me mudrosti.

    Poškropi me izopom da se očistim, *
        operi me, i bit ću bjelji od snijega!
    Objavi mi radost i veselje, *
        nek se obraduju kosti satrvene!

    Odvrati lice od grijeha mojih, *
        izbriši svu moju krivicu!
    Čisto srce stvori mi, Bože, *
        i duh postojan obnovi u meni!

    Ne odbaci me od lica svojega *
        i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
    Vrati mi radost svoga spasenja *
        i učvrsti me duhom spremnim!

    Učit ću bezakonike tvojim stazama, *
        i grešnici tebi će se obraćati.
    Oslobodi me od krvi prolivene, †
       Bože, Bože spasitelju moj! *
       Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

    Otvori, Gospodine, usne moje, *
        i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
    Žrtve ti se ne mile, *
        kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
    Žrtva Bogu duh je raskajan, *
        srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

    U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *
        i opet sagradi jeruzalemske zidine!
    Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †
        prinosi i paljenice, *
        i tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Tebi sam samome, Gospodine, zgriješio, smiluj mi se.

Povratak na kalendar…