Roman, opat
Teofil, Bogoljub, Vikica
Svetac
Sveti Roman, rođen oko 400. godine već je za rana osjetio želju za pustinjačkim životom koja je još više porasla kada je čuo o životu egipatskih pustinjaka u Tebaidi. Sveti Roman se odazvao neodoljivom pozivu i ubrzo osnovao samostan za pustinjake čiji je broj neprestano rastao. Glas o Romanovoj svetosti dopro je i do Hilarija, biskupa u Arlesu koji ga zaredi za svećenika. Od samostana koji je osnovao ubrzo nastadoše novi, pa čak i jedan ženski kojemu je na čelu stajala kao opatica Romanova sestra. U samostanima se održavala najstroža klauzura. Roman je ljude osvajao svojom smirenom dobrotom, darovima razlučivanja duhova i širokogrudnošću prema novacima pustinjačkog života. Današnjem se svecu pripisuje i dar ozdravljenja bolesnika. Svetog Romana životopisi nazivaju "Kristovim herojem". On je to i bio jer je svojim životom posve pripadao Bogu. Umro je oko godine 465. prepustivši svome bratu brigu za tri samostana. Preminuo je u miru i u Kristovoj radosti u samostanu La Balme, kamo je pošao da kaže posljednje zbogom svojoj sestri redovnici. Tamo je i pokopan, a na njegovu grobu po njegovu zagovoru Bog je izveo mnoga čudesa.
A ovo je navještaj koji smo čuli od njega
i navješćujemo vama:
Bog je svjetlost
i tame u njemu nema nikakve!
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.
»U čast Gospodinu zapjevat ću, *
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom *
u more je survao.
Moja je snaga, moja pjesma - Gospodin *
jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja ću slaviti, †
on je Bog oca moga, *
njega ću veličati.
Gospodin je ratnik hrabar, †
Gospodin je ime njegovo. *
Kola faraonova i vojsku mu u more baci.
Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, †
valovi se u bedem uzdigoše, *
u srcu mora dubine se stvrdnuše.
Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, *
plijen ću podijelit,
duša će moja sita ga biti; *
trgnut ću mač, uništit ih rukom svojom.'
A ti dahom svojim dahnu, †
more se nad njima sklopi, *
ko olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.
Tko je kao ti, Gospodine, među bogovima, †
tko kao ti sija u svetosti, *
u djelima strašan, divan u čudima?
Desnicu si pružio *
i zemlja ih proguta!
Milošću svojom vodio si ovaj narod,
tobom otkupljen, *
k svetom tvom Stanu
snagom si ga svojom upravio.
Dovest ćeš ih i posaditi
na gori svoje baštine, *
na mjestu koje ti, Gospodine,
svojim učini Boravištem,
Svetištem, Gospodine,
tvojom rukom sazidanim. *
Vazda i dovijeka Gospodin će kraljevati. «
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Gospodin je moja snaga, moja pjesma, jer je mojim postao izbaviteljem.
Ps 117 (116). Poziv na hvalu
Velim... da pogani za milosrđe proslave Boga (Rim 15, 8. 9).
»U čast Gospodinu zapjevat ću, *
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom *
u more je survao.
Moja je snaga, moja pjesma - Gospodin *
jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja ću slaviti, †
on je Bog oca moga, *
njega ću veličati.
Gospodin je ratnik hrabar, †
Gospodin je ime njegovo. *
Kola faraonova i vojsku mu u more baci.
Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, †
valovi se u bedem uzdigoše, *
u srcu mora dubine se stvrdnuše.
Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, *
plijen ću podijelit,
duša će moja sita ga biti; *
trgnut ću mač, uništit ih rukom svojom.'
A ti dahom svojim dahnu, †
more se nad njima sklopi, *
ko olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.
Tko je kao ti, Gospodine, među bogovima, †
tko kao ti sija u svetosti, *
u djelima strašan, divan u čudima?
Desnicu si pružio *
i zemlja ih proguta!
Milošću svojom vodio si ovaj narod,
tobom otkupljen, *
k svetom tvom Stanu
snagom si ga svojom upravio.
Dovest ćeš ih i posaditi
na gori svoje baštine, *
na mjestu koje ti, Gospodine,
svojim učini Boravištem,
Svetištem, Gospodine,
tvojom rukom sazidanim. *
Vazda i dovijeka Gospodin će kraljevati. «
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Gospodin je moja snaga, moja pjesma, jer je mojim postao izbaviteljem.
Ps 117 (116). Poziv na hvalu
Velim... da pogani za milosrđe proslave Boga (Rim 15, 8. 9).
»U čast Gospodinu zapjevat ću, *
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom *
u more je survao.
Moja je snaga, moja pjesma - Gospodin *
jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja ću slaviti, †
on je Bog oca moga, *
njega ću veličati.
Gospodin je ratnik hrabar, †
Gospodin je ime njegovo. *
Kola faraonova i vojsku mu u more baci.
Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, †
valovi se u bedem uzdigoše, *
u srcu mora dubine se stvrdnuše.
Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, *
plijen ću podijelit,
duša će moja sita ga biti; *
trgnut ću mač, uništit ih rukom svojom.'
A ti dahom svojim dahnu, †
more se nad njima sklopi, *
ko olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.
Tko je kao ti, Gospodine, među bogovima, †
tko kao ti sija u svetosti, *
u djelima strašan, divan u čudima?
Desnicu si pružio *
i zemlja ih proguta!
Milošću svojom vodio si ovaj narod,
tobom otkupljen, *
k svetom tvom Stanu
snagom si ga svojom upravio.
Dovest ćeš ih i posaditi
na gori svoje baštine, *
na mjestu koje ti, Gospodine,
svojim učini Boravištem,
Svetištem, Gospodine,
tvojom rukom sazidanim. *
Vazda i dovijeka Gospodin će kraljevati. «
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Gospodin je moja snaga, moja pjesma, jer je mojim postao izbaviteljem.
Ps 117 (116). Poziv na hvalu
Velim... da pogani za milosrđe proslave Boga (Rim 15, 8. 9).
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti
