0

Patrik

Domagoj, Hrvatin

17. ožujka 2026. — Patrik

Svetac Biskup

Današnji svetac sv. Patrik rođen je oko 385. godine od kršćanskih roditelja u Britaniji. Otac mu je bio đakon a izgleda da je u starosti postao i svećenik. Patrik je provodio lagodan život ne mareći ni za znanost ni za vjeru. Kad mu je bilo 16 godina, jednog se dana nalazio na očevu imanju i tada ga s tisućama drugih ugrabiše irski gusari te odvedoše u Irsku i prodaše kao roba. Patrikov gospodar odredio ga je za pastira ovaca. Nalazeći se uz stada u samotnim brdima i šumama, Patrik je našao Boga i to je bilo sudbonosno otkriće čitava njegova života. On se predao životu pokore i molitve. nakon 6 godina ropstva čuo je glas da će uskoro biti oslobođen. Pobjegao je od svoga gospodara i vratio se kući. Uskoro je usnio san u kojemu ga Irci zovu k sebi da ih pouči u kršćanskoj vjeri. Otputovao je u Galiju gdje se spremao za svećeništvo ali ga biskup nije htio poslati u Irsku u koju je Patrik želio poći. Napokon je bio posvećen za biskupa u Irskoj. Patrik se u naviještanju najprije obraćao kraljevim odličnicima, a njihov prijelaz na kršćanstvo slijedio je onda i priprosti puk. Još je jedno veliko djelo Patrik učinio u Irskoj. Uveo je monaštvo kakvo je vidio da cvate u Galiji. Kasnije će Irski monasi odigrati veliku ulogu u cijeloj Europi, postat će vjerovjesnici novih europskih naroda. Patrikovo naviještanje i rad imali su silan uspjeh. Kršćanstvo je dopiralo i onamo gdje ga prije njega nije ni bilo. Bilo je i problema u naviještanju, tako je jednom bio 15 dana zatvoren sa svojim suradnicima i tek na intervenciju vrlo utjecajnih prijatelja bio je oslobođen. Patrik je organizirao biskupije koje su se poklapale s područjem pojedinih plemena. Na početku misionarenja svećenici su dolazili iz Galije i Britanije a Patrik je nastojao odgojiti domaći kler. Ovaj apostol Irske umro je 461. godine ali se točan datum smrti ne zna.

Ez 47,1-9.12-12
Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku – jer pročelje Doma bijaše prema istoku – i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. Čovjek pođe prema istoku s užetom u ruci, izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do gležanja. Ondje opet izmjeri tisuću lakata i provede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. Opet izmjeri tisuću lakata, ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prijeći jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaše to potok koji se ne može prijeći.
I upita me: »Vidiš li, sine čovječji?« I odvede me natrag, na obalu potoka. I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla.
I reče mi: »Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi – kuda god protječe ovaj potok. Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.«

Ps 46,2-3.5-6.8-9
Bog nam je zaklon i utvrda,
pomoćnik spreman u nevolji.

Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja,
kad se bregovi ruše u more.


Rijeka i rukavci njezini vesele grad Božji,
presveti šator Višnjega.

Bog je sred njega, poljuljat se neće,
od rane zore Bog mu pomaže.

s nama je Gospodin nad vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!


Dođite, gledajte djela Gospodnja,
strahote koje on na zemlji učini.


Iv 5,1-3.5-16

 

Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem.

U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih.
Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.
Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!« On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’« Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi’?«
No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!« Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.



    Blagoslovljen i hvaljen budi,
        Gospodine, Bože otaca naših, *
        i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

    Pravedan si u svemu što učini nama, *
        sva su tvoja djela istinita,
    svi tvoji putovi pravi, *
        svi tvoji sudovi istina.
    Zgriješili smo i počinili bezakonje †
        odmetnuvši se od tebe, *
        sagriješili teško.

    O, ne zapusti nas zauvijek zbog imena svoga, *
        i ne razvrgni Saveza svoga,
    ne uskrati nam svoje milosrđe *
        zbog Abrahama, miljenika svoga;
    zbog Izaka, sluge svojega, *
        zbog Izraela, sveca svojega,

    kojima si obećao umnožit potomstvo
        kao zvijezde nebeske *
        i kao pijesak na obali morskoj.
    Gospodine, postadosmo najmanji među narodima, †
        prezreni po svoj zemlji *
        poradi grijeha svojih.

    Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, *
        paljenice, klanice, prinosa, kâda,
    ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi, *
        i da nađemo milosrđe.
    No primi nas slomljene duše, *
        duha ponizna!
    Kao paljenice ovnova i bikova, *
        kao tisuće pretilih janjaca -
    takva nek bude žrtva naša pred tobom danas, †
        da nas pomiri s tobom - *
        jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
    Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, *
        tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Ne uskrati nam, Gospodine, svoje milosrđe.

 

Ps 144 (143), 1-10. Himna za borbu i pobjedu

Sve mogu u onome koji me jača (Fil 4, 13).



    Blagoslovljen i hvaljen budi,
        Gospodine, Bože otaca naših, *
        i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

    Pravedan si u svemu što učini nama, *
        sva su tvoja djela istinita,
    svi tvoji putovi pravi, *
        svi tvoji sudovi istina.
    Zgriješili smo i počinili bezakonje †
        odmetnuvši se od tebe, *
        sagriješili teško.

    O, ne zapusti nas zauvijek zbog imena svoga, *
        i ne razvrgni Saveza svoga,
    ne uskrati nam svoje milosrđe *
        zbog Abrahama, miljenika svoga;
    zbog Izaka, sluge svojega, *
        zbog Izraela, sveca svojega,

    kojima si obećao umnožit potomstvo
        kao zvijezde nebeske *
        i kao pijesak na obali morskoj.
    Gospodine, postadosmo najmanji među narodima, †
        prezreni po svoj zemlji *
        poradi grijeha svojih.

    Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, *
        paljenice, klanice, prinosa, kâda,
    ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi, *
        i da nađemo milosrđe.
    No primi nas slomljene duše, *
        duha ponizna!
    Kao paljenice ovnova i bikova, *
        kao tisuće pretilih janjaca -
    takva nek bude žrtva naša pred tobom danas, †
        da nas pomiri s tobom - *
        jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
    Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, *
        tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Ne uskrati nam, Gospodine, svoje milosrđe.

 

Ps 144 (143), 1-10. Himna za borbu i pobjedu

Sve mogu u onome koji me jača (Fil 4, 13).



    Blagoslovljen i hvaljen budi,
        Gospodine, Bože otaca naših, *
        i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

    Pravedan si u svemu što učini nama, *
        sva su tvoja djela istinita,
    svi tvoji putovi pravi, *
        svi tvoji sudovi istina.
    Zgriješili smo i počinili bezakonje †
        odmetnuvši se od tebe, *
        sagriješili teško.

    O, ne zapusti nas zauvijek zbog imena svoga, *
        i ne razvrgni Saveza svoga,
    ne uskrati nam svoje milosrđe *
        zbog Abrahama, miljenika svoga;
    zbog Izaka, sluge svojega, *
        zbog Izraela, sveca svojega,

    kojima si obećao umnožit potomstvo
        kao zvijezde nebeske *
        i kao pijesak na obali morskoj.
    Gospodine, postadosmo najmanji među narodima, †
        prezreni po svoj zemlji *
        poradi grijeha svojih.

    Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, *
        paljenice, klanice, prinosa, kâda,
    ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi, *
        i da nađemo milosrđe.
    No primi nas slomljene duše, *
        duha ponizna!
    Kao paljenice ovnova i bikova, *
        kao tisuće pretilih janjaca -
    takva nek bude žrtva naša pred tobom danas, †
        da nas pomiri s tobom - *
        jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
    Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, *
        tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Ne uskrati nam, Gospodine, svoje milosrđe.

 

Ps 144 (143), 1-10. Himna za borbu i pobjedu

Sve mogu u onome koji me jača (Fil 4, 13).

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajnte novosti iz Kršćanske Sadašnjosti

0