Blaž

Sv. Vlaho, Tripun

3. veljače 2026. — Blaž

Svetac Mučenik Biskup

Na današnji dan svake godine po svim crkvama dijeli se blagoslov grla, a po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika. Ovaj se blagoslov temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Današnji svetac bio je također jedan od brojnih mučenika prvih stoljeća kršćanstva. Potjecao je iz grada Sebaste u Armeniji a već od ranog djetinjstva i mladosti opredjelio se za Krista napustivši radosti i užitke ovoga svijeta. Bio je za ono doba veoma obrazovan čovjek i vršio je službu liječnika radosno pomažući siromasima. Pomagao im je ne samo kao liječnik, već je još više kao kršćanin u njima gledao i susretao samoga Krista. Svojim držanjem i dobročinstvima postao je u gradu veoma popularna i draga osoba. A kako je tada Božji narod birao biskupa, to su po biskupovoj smrti na njegovo mjesto izabrali Blaža. Za vrijeme cara Licinija buknuo je na istoku opet strašan progon kršćana a prvi su na udaru bili pastiri. Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Na nagovor svećenika i vjernika Blaž se skloni pred neprijateljima ali ipak bude uhićen. Bio je mučen kako bi ga prisilili na otpad. Sveti biskup hrabro je podnio sve muke i nije se dao ničim zastrašiti. Krvnik mu je godine 317. odrubio glavu. Ta glava kao dragocjena relikvija godine 972. dospije u Dubrovnik. Grad ga izabra za svog zaštitnika i već 1000 godina stoji pod njegovom zaštitom. dubrovčani svake godine najsvečanije slave svoga zaštitnika, a u procesiji biskup nosi svečevu glavu koju pobožni vjernici sa strahopočitanjem ljube. Dubrovnik i sv. Vlaho, kako Dubrovčani nazivaju sv. Blaža, nerazdruživi su.

2 Sam 18,9-10.14-14.24-25.30-32
Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje.
Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: »Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu.« A Joab odvrati: »Neću ja ovdje dangubiti s tobom!« I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseći o hrastu. David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oči, stražar ugleda čovjeka kako trči sam. Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reče: »Ako je sam, nosi dobar glas na ustima.« Čovjek je dolazio sve bliže. Kralj mu reče: »Odstupi i stani tamo!« On odstupi i stade.
Uto stiže Etiopljanin i progovori: »Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Gospodin ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe.« A kralj upita Etiopljanina: »Je li spašen mladić Abšalom?« A Etiopljanin odgovori: »Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri – prođu kao taj mladić!«

2 Sam 19,3-3
Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska čula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.
Ps 86,1-6

 

Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me
jer sam bijedan i ubog.

Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!

Ti si moj Bog; o Gospode, smiluj mi se
jer povazdan vapijem k tebi.

Razveseli dušu sluge svoga
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.


Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.

Slušaj, Gospodine, molitvu moju
i pazi na glas vapaja mog.


Mk 5,21-43
(Mt 9, 18–26; Lk 8, 40–56)
Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.



    Blagoslovljen i hvaljen budi,
        Gospodine, Bože otaca naših, *
        i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

    Pravedan si u svemu što učini nama, *
        sva su tvoja djela istinita,
    svi tvoji putovi pravi, *
        svi tvoji sudovi istina.
    Zgriješili smo i počinili bezakonje †
        odmetnuvši se od tebe, *
        sagriješili teško.

    O, ne zapusti nas zauvijek zbog imena svoga, *
        i ne razvrgni Saveza svoga,
    ne uskrati nam svoje milosrđe *
        zbog Abrahama, miljenika svoga;
    zbog Izaka, sluge svojega, *
        zbog Izraela, sveca svojega,

    kojima si obećao umnožit potomstvo
        kao zvijezde nebeske *
        i kao pijesak na obali morskoj.
    Gospodine, postadosmo najmanji među narodima, †
        prezreni po svoj zemlji *
        poradi grijeha svojih.

    Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, *
        paljenice, klanice, prinosa, kâda,
    ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi, *
        i da nađemo milosrđe.
    No primi nas slomljene duše, *
        duha ponizna!
    Kao paljenice ovnova i bikova, *
        kao tisuće pretilih janjaca -
    takva nek bude žrtva naša pred tobom danas, †
        da nas pomiri s tobom - *
        jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
    Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, *
        tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Ne uskrati nam, Gospodine, svoje milosrđe.

Ps 144 (143), 1-10. Himna za borbu i pobjedu

Sve mogu u onome koji me jača (Fil 4, 13).



    Blagoslovljen i hvaljen budi,
        Gospodine, Bože otaca naših, *
        i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

    Pravedan si u svemu što učini nama, *
        sva su tvoja djela istinita,
    svi tvoji putovi pravi, *
        svi tvoji sudovi istina.
    Zgriješili smo i počinili bezakonje †
        odmetnuvši se od tebe, *
        sagriješili teško.

    O, ne zapusti nas zauvijek zbog imena svoga, *
        i ne razvrgni Saveza svoga,
    ne uskrati nam svoje milosrđe *
        zbog Abrahama, miljenika svoga;
    zbog Izaka, sluge svojega, *
        zbog Izraela, sveca svojega,

    kojima si obećao umnožit potomstvo
        kao zvijezde nebeske *
        i kao pijesak na obali morskoj.
    Gospodine, postadosmo najmanji među narodima, †
        prezreni po svoj zemlji *
        poradi grijeha svojih.

    Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, *
        paljenice, klanice, prinosa, kâda,
    ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi, *
        i da nađemo milosrđe.
    No primi nas slomljene duše, *
        duha ponizna!
    Kao paljenice ovnova i bikova, *
        kao tisuće pretilih janjaca -
    takva nek bude žrtva naša pred tobom danas, †
        da nas pomiri s tobom - *
        jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
    Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, *
        tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Ne uskrati nam, Gospodine, svoje milosrđe.

Ps 144 (143), 1-10. Himna za borbu i pobjedu

Sve mogu u onome koji me jača (Fil 4, 13).



    Blagoslovljen i hvaljen budi,
        Gospodine, Bože otaca naših, *
        i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

    Pravedan si u svemu što učini nama, *
        sva su tvoja djela istinita,
    svi tvoji putovi pravi, *
        svi tvoji sudovi istina.
    Zgriješili smo i počinili bezakonje †
        odmetnuvši se od tebe, *
        sagriješili teško.

    O, ne zapusti nas zauvijek zbog imena svoga, *
        i ne razvrgni Saveza svoga,
    ne uskrati nam svoje milosrđe *
        zbog Abrahama, miljenika svoga;
    zbog Izaka, sluge svojega, *
        zbog Izraela, sveca svojega,

    kojima si obećao umnožit potomstvo
        kao zvijezde nebeske *
        i kao pijesak na obali morskoj.
    Gospodine, postadosmo najmanji među narodima, †
        prezreni po svoj zemlji *
        poradi grijeha svojih.

    Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, *
        paljenice, klanice, prinosa, kâda,
    ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi, *
        i da nađemo milosrđe.
    No primi nas slomljene duše, *
        duha ponizna!
    Kao paljenice ovnova i bikova, *
        kao tisuće pretilih janjaca -
    takva nek bude žrtva naša pred tobom danas, †
        da nas pomiri s tobom - *
        jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
    Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, *
        tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Ne uskrati nam, Gospodine, svoje milosrđe.

Ps 144 (143), 1-10. Himna za borbu i pobjedu

Sve mogu u onome koji me jača (Fil 4, 13).

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0