14. travnja 2026. — Lidvina, patnica

Svetica

Bolesnici i patnici naći će u svetoj Lidvini krasan uzor kako se podnosi dugogodišnja patnja. Kroz 38 godina podnosila je strpljivo i Bogu odano tešku bolest i tako na svom tijelu nadopunjavala ono što još nedostaje Kristovim mukama i tako postala vjerna zaručnica Krista Patnika. Lidvina, jedino žensko između devetero djece, potjecala je iz skromne obitelji. Vedre naravi stekla je brojne prijatelje. Kada su je roditelji planirali udati, a bila je izuzetne tjelesne ljepote, izjavila je da ima druge zamisli te da ne razmišlja o udaji. Roditelji udovolje njenoj želji. U zimi godine 1395./'96. nakon teške bolesti jako je oslabila. Na poziv prijateljica, onako iscrpljena, odlazi na klizanje na kojem nepažnjom jedne prijateljice padne i slomi rebro. Od tada nije više nije ustajala iz kreveta niti su njezine noge dotakle tlo. Prvi tadašnji liječnik zemlje, koji je liječio grofove, izjavio je da se tu radi o neobičnom slučaju i da ljudsko znanje pred Božjom rukom mora zašutjeti. Lidvina je trpjela teške boli. Njezino je tijelo počelo polako trunuti. Glas se o bolesnici i njezinu strpljivom trpljenu pronio na daleko, te počeše ljudi k njoj hodočastiti kao svetici. Umire 14. travnja 1433. Leon XIII. godine 1890. potvrdio je njezino štovanje, a Kongregacija obreda godine 1892. odobrila je službu Božju - misu i časoslov na njezin blagdan. Svetičine relikvije časte se po raznim crkvama i samostanima Austrije, Belgije i Nizozemske.

Dj 4,32-37
U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.

Ps 93,1-2.5-5

Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven,
Gospodin zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski,
neće se poljuljati.

Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona,
ti si od vječnosti!

Tvoja su svjedočanstva predostojna,
svetost je ures doma tvojega,
Gospodine, u sve dane!

Iv 3,7-15

Ne čudi se što ti rekoh:

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu:
‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.’

Vjetar puše gdje hoće;
čuješ mu šum,
a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.
Tako je sa svakim
koji je rođen od Duha.«

Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?« Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?

Zaista, zaista, kažem ti:
govorimo što znamo,
svjedočimo za ono što vidjesmo,
ali svjedočanstva našega ne primate.

Ako vam rekoh zemaljsko
pa ne vjerujete,
kako ćete vjerovati
kad vam budem govorio nebesko?

Nitko nije uzašao na nebo
doli onaj koji siđe s neba,
Sin Čovječji.

I kao što je Mojsije podigao
zmiju u pustinji
tako ima biti podignut Sin Čovječji
da svaki koji vjeruje,
u njemu ima život vječni.

    Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu,
        † tebi se ispunja zavjet - *
        ti molitve uslišuješ.
    Svaka put dolazi k tebi *
        pod teretom grijeha.
    Naši nas prijestupi taru, *
        ti ih pomiruješ.
    Blažen kog izabra i k sebi približi: *
        on boravi u dvorima tvojim.
    Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga, *
        i svetošću tvoga Hrama.
    Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj, *
        o Bože, spasenje naše,
    nado svih krajeva svijeta *
        i mora dalekih.

    Učvršćuješ bregove jakošću svojom, *
        silom opasân.
    Krotiš huku mora, *
        huku valova i buku naroda.
    Oni što žive nakraj svijeta †
        boje se znamenja tvojih; *
        dveri jutra i večeri radošću napunjaš.

    Ti pohodi zemlju i ti je natopi, *
        obogati nju veoma.
    Božja se rijeka vodom napuni, *
        ti pripravi ljudima žito.
    Ovako pripremi zemlju: *
        brazde joj natopi, *
        grude joj poravna;
    kišom je omekša, *
        usjeve joj blagoslovi.

    Ti okruni godinu dobrotom svojom, *
        plodnost niče za stopama tvojim.
    Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, *
        brežuljci se pašu radošću.
    Livade se kite stadima, †
        doline se pokrivaju žitom: *
        svagdje klicanje, pjesma.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Ti pohodi zemlju i ti je natopi, aleluja.

Povratak na kalendar…