Cezarije iz Nazianza

Hrvoje, Berislav

25. veljače 2026. — Cezarije iz Nazianza

Svetac

Ako je obiteljsko ozračje za razvoj kršćanina, a pogotovo sveca, od neprocjenjive važnosti, onda nam to potvrđuje obitelj svetog Cezarija, koja je bila neobična svetačka obitelj, obdarena izuzetnim likovima i kršćanskim vrlinama. Cezarijev otac Grgur, majka Monna, brat Grgur, slavni teolog i crkveni otac, štuju se kao sveci.

Cezarije se rodio godine 330. u Nazianzu. Odrastavši, pošao je iz svog rodnog grada u Aleksandriju da se ondje posveti proučavanju geometrije, zvjezdoznanstva i medicine. Medicina ga je naročito privlačila. Vrativši se u domovinu s velikim je uspjehom vršio liječničku službu. Glas je o njemu dopro i do carskoga dvora pa ga car Konstancije pozva u Carigrad. Tamo je postao dvorski liječnik. U toj službi ga je potvrdio čak i car Julijan Apostata, mrzitelj kršćanstva, unatoč tomu što je Cezarije čvrsto pristajao uz kršćansku vjeru.

Car Jovijan imenovao je Cezarija upraviteljem pokrajine Bitinije u Maloj Aziji, gdje je prigodom jednoga strašnog potresa gotovo čudesno umakao smrti. Taj ga je događaj tako uzbudio da je odlučio ostaviti javnu službu te se isključivo posvetiti spremanju za vječnost i spasenju svoje duše. Kako je još uvijek bio katekumen, dao se odmah krstiti te je provodio pokornički život sve do svoje prerane smrti godine 369.

Vrlo je lijepa njegova oporuka. Sve svoje prilično bogatstvo ostavio je siromasima, i to je najljepše što je mogao učiniti. Pogrebni govor svome bratu Cezariju izrekao je Grgur Nazijanski, slavni govornik. Evo nešto iz govora svetoga Grgura Nazijanskoga, biskupa, u pohvalu brata Cezarija:

»… Što je čovjek da ga se spominješ? Kakvo je ovo novo otajstvo oko mene? Malen sam i velik, ponizan i uzvišen, smrtan i besmrtan, zemaljski i nebeski. Treba da zajedno s Kristom budem ukopan, da zajedno s Kristom uskrsnem, da zajedno s Kristom budem subaštinik, da postanem sin Božji.

To nam označuje ono veliko otajstvo. To nam svjedoči Bog koji radi nas uze čovještvo i postade siromašnim da podigne palo tijelo i vrati cijelost slici, obnovi čovjeka da svi postanemo jedno u Kristu, koji je savršeno nama postao sve u svima i sve što je On sam; da više ne budemo muško i žensko, barbar i Skit, sluga i slobodnjak – a to su oznake i razlike tjelesne – već da u sebi nosimo jedino obilježje Božje od koga smo i za koga smo stvoreni. Sam nas je Bog oblikovao i dao nam biljeg da se zapravo jedino po Njemu prepoznajemo.

O, da zaista i budemo što se nadamo prema velikoj dobrohotnosti darežljivog Boga koji malo traži, onima koji Ga iskrena srca ljube sada i u budućem životu daje najveće stvari. Radi naše ljubavi prema Njemu i nade, sve snosimo i podnosimo; za sve zahvaljujući, preporučujući Njemu svoje duše i duše onih koji, kao na zajedničkom putu, prije dođoše pripravniji u obitavalište.

O, Gospodaru i Stvoritelju svega, a posebno roda ljudskoga! O, Bože ljudi, Oče i upravitelju! O, suče života i smrti! O, čuvaru i dobročinitelju naših duša! O, Ti što sve činiš kako najbolje znaš prema Svojoj mudrosti i s visine upravljajući te u pravo vrijeme Riječju vješto mijenjaš, molimo Te sada za Cezarija, prvine našega rastanka.

I nas u prikladno vrijeme primi; naš život u tijelu tako dugo usmjeruj, koliko to bude korisno. Isto tako primi nas koji smo iz straha prema Tebi pripravni, ali ne uznemireni, da Ti u posljednji dan ne okrenemo leđa i da ne bismo bez svoje volje bili odavle otkinuti i otrgnuti kao što su obično oni koji su privrženi svijetu i puti, već da spremno i veselo idemo u susret onom blaženom i dugovječnom životu koji je u Kristu Gospodinu Isusu našemu, kome neka je slava u vijeke vjekova! Amen!«

Jon 3,1-10
Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«
Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.

Ps 51,3-4.12-13.18-19
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Lk 11,29-32
(Mt 12, 38–42; Mk 8, 12)
Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Jon 3,1-10
Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«
Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.

Ps 51,3-4.12-13.18-19
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Lk 11,29-32
(Mt 12, 38–42; Mk 8, 12)
Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Jon 3,1-10
Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«
Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.

Ps 51,3-4.12-13.18-19
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Lk 11,29-32
(Mt 12, 38–42; Mk 8, 12)
Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Jon 3,1-10
Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«
Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.

Ps 51,3-4.12-13.18-19
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Lk 11,29-32
(Mt 12, 38–42; Mk 8, 12)
Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Povratak na kalendar…

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0