Pred čitateljima stoji prva socijalna enciklika „Veličanstveno čovještvo“ (Magnifica humanitas) pape Lava XIV. koju je Kršćanska sadašnjost tiskala u hrvatskom prijevodu u svojem nizu Dokumenti pod brojem 205. Podnaslov „Enciklika o očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije“ upućuje čitatelje što papa Lav XIV. želi reći.
Izvanredan dokument koji na jednostavan način progovara o složenim pitanjima koja prožimaju suvremenog čovjeka
Sama enciklika objavljena je i predstavljena 25. svibnja 2026. u Vatikanu, a hrvatski čitatelji su u kratkom roku dobili priliku čitati službeni prijevod s teološkom lekturom. Iako podnaslov upućuje na probleme vezane uz umjetnu inteligenciju, ovaj dokument prvo daje povijesni pregled razvoja socijalnog nauka Crkve, počevši od pape Lava XIII. Uz povijesni pregled, enciklika daje i teološke temelje nauka. Iako papa Lav XIV. naglašava kako neće „moći prikazati cjelokupno bogatstvo toga učenja, čija su temeljna načela iznesena u Kompendiju socijalnog nauka Crkve i dodatno produbljena u novijem učiteljstvu“ (Br. 28), ova enciklika gotovo na udžbenički način približava svakom vjerniku i čovjeku dobre volje, bio on teološki obrazovan ili ne, temeljne pojmove socijalnog nauka kao što su načelo općeg dobra, načelo solidarnosti, načelo socijalne pravednosti, ali dotiče i mnoga druga pitanja.
Umjetna inteligencija, suvremena tehnologija, problemi tržišta i digitalna tranzicija
Za suvremenog čovjeka pitanje umjetne inteligencije postaje sve važnije, a papa Lav XIV. poziva na budnost i odgovornost. Papa naglašava: „Nije moguće dati jednoznačnu i sveobuhvatnu definiciju umjetne inteligencije. No, ono što možemo tvrditi jest da moramo izbjegavati zabludu izjednačavanja ove ‘inteligencije’ s onom ljudskih bića.“ (Br. 99). Umjetnoj inteligenciji nedostaje moralna savjest, nije u stanju prosuđivati dobro i zlo. Papa vidi i pozitivne strane umjetne inteligencije, ali naglašava opasnost od toga da algoritam kroji sudbinu suvremenog svijeta. Biti oprezan u radu i razvoju umjetne inteligencije ne znači biti protiv razvoja tehnologije. Papa zaključuje: „Kvaliteta civilizacije ne mjeri se snagom njezinih sredstava, nego brigom koju je kadra pružiti, sposobnošću da drugoga prepozna kao lice, a ne kao funkciju. Sposobnost da se znamo brinuti jedni za druge važna je dimenzija naše čovječnosti“ (Br. 114).
Potreba za civilizacijom ljubavi u digitalno doba
Na tragu pape Pavla VI., zadnji dio enciklike posvećuje se temi građenja civilizacije ljubavi. Treba napomenuti da je zadnji dio svojega teološkog opusa Tomislav J. Šagi-Bunić posvetio baš ovom pojmu. Papa nam poručuje: „Potreban nam je zdrav realizam koji izbjegava politički idealizam i cinizam“ i smatra kako „Autentičan realizam ne odustaje od toga da mijenja svijet; on polazi od jasnog sagledavanja interesa, strahova, ograničenja i odnosa snaga, upravo zato da bi proračunao što je moguće postići i kojim koracima“ (Br. 208). Potrebno je u svijetu oživjeti dijalog, ali i moliti se i nadati se!
Pred čitateljima je najnoviji dokument crkvenog učiteljstva koji čvrsto stoji u tradiciji, a progovara o gorućim pitanjima današnjice s augustinovskom jasnoćom. Encikliku je prevela Tihana Semijalac, a teološki lektorirao Stjepan Baloban. Pronađite svoj primjerak u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti.
