Sreća prema piscu ove knjige poistovjećuje se sa svođenjem na minimum neuroze i razvija se spoznavanjem samih sebe. Takvo spoznavanje uspostavlja ravnotežu i zauzdava traženje vanjskih znakova kao što su novac, seks, uspjeh i vlast, koji uključuju zabrinutost i takmičenje. Spoznati same sebe znači staviti se na kušnju, živeći intenzivno svaki tren, svjesni da smo svoji gospodari i da se ne moramo oslanjati na nekoga. Samoća, sablast koju mnogi nastoje izbjeći, u tom je smislu prihvaćena kao uvjet života, štoviše, kao njegova istinska bit objavljena smrću, konačnim usmjerenjem naše opstojnosti i katalizatorom postupka pronalaženje sebe.

Smrt ograničava vrijeme života i potiče na djelovanje, unatoč svim zaprekama. Ona objavljuje i samoću: svi su sami sa sobom u svojim odlukama i djelovanjima, i to su posebno sučeljeni sa smrću. Smrt, s druge strane, prisiljava nas na onaj dualizam između znati i nehtjeti znati o umiranju koje je sam uvjet ljudskog postojanja.

Evo ukratko temeljne teme ove knjige koja dotiče tolike slučajeve koji karakteriziraju svakodnevni život: obitelj, rad, novac, tijelo, ljubav, san, sadašnjost, prošlost.