Knjiga je prerađena/priređena doktorska disertacija zagrebačke teologinje s. Valerije Kovač, a po temi ona nije vezana samo za teologiju kao sustavno promišljanje vjere, nego može biti inspirativna i za samo življenje vjere, za otkrivanje životnoga poziva i smisla koji iz nje proizlaze. Ivan Karlić za ovu knjigu kaže da predstavlja izniman doprinos hrvatskoj teološkoj javnosti za bolje poznavanje teološkog opusa jednog od važnijih teologa XX. i XXI. st. budući da autorica „marljivim znanstvenim istraživanjem i profinjenom teološkom intuicijom u Ratzingerovu opusu prepoznaje personalno-relacijsku misao kao temeljnu paradigmu, neke vrste ključ razumijevanja cjelokupne njegove teologije“ te knjizi, zbog njezine kvalitete, predviđa da će postati „nezaobilazno i korisno polazište za daljnja istraživanja unutar filozofsko-teološke misli jednog od najvećih katoličkih (post)koncilskih teologa, J. Ratzingera/Benedikta XVI.“ Ocjenjujući ovaj rad s. Marija Pehar kaže kako autorica „pokazuje znanstvenu kompetenciju teološko-kritičkog vrednovanja djela Jospeha Ratzingera, ne propuštajući iznijeti i zapažene osobne osvrte i mišljenja.“ Po njezinu mišljenju, drugi važan doprinos ove knjige je u tome što donosi važan sustavni pregled povijesno-teološkog razvoja poimanja osobe, koji u takvome preglednom opsegu na hrvatskom jeziku do sada nije izrađen. Ivan Antunović autoričinu znanstvenu zrelost vidi u dva aspekta: u njezinoj sposobnosti da opširnu građu primarne i sekundarne literature dovode u sustavan poredak te u njezinoj interpretaciji Ratzingerove misli i djela.