Onako kako se Bog vlada prema ljudima, tako se kršćani nastoje već sada vladati jedni prema drugima… na taj način, bar djelomično i u fragmentima, postaje u povijesti ljudi sada i ovdje prisutno kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.
(iz knjige Kršćanska vjera)
Kršćanska sadašnjost s dubokom zahvalnošću i poštovanjem prisjeća se mons. prof. dr. sc. Alda Starića (1942. – 2009.) koji je preminuo na današnji dan, 17. studenoga 2009., kao jednog od istaknutih teologa i urednika čiji je život i djelo zauvijek obilježilo teološku i izdavačku scenu Hrvatske.
Životni put i doprinos
Aldo Starić rođen je 18. ožujka 1942. u mjestu Starići kod Sv. Ivana od Šterne (Istra). Nakon školovanja u Pazinu i Zagrebu, godinu dana posvetio je teološkom studiju u Muntrilju, a od 1964. do 1972. studirao je u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregoriana i Papinskom biblijskom institutu. Zaređen je za svećenika 8. rujna 1964. u Vižinadi. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu predavao je dogmatsku teologiju.
Tijekom desetljeća urednički je djelovao u Kršćanskoj sadašnjosti, a bio je posebno poznat kao „teolog izgovorene riječi“ – njegova predavanja i nastupi imali su veliki utjecaj i na širu javnost. Njegov trag u Kršćanskoj sadošnjosti ne jenjava, a niz njegovih radova sabran je postumno u knjizi Kršćanska vjera. Mali biblijski uvod.
Stil i nasljeđe
Starić je često isticao da „kršćanska vjera nije skup lijepih ideja, nego stil života“ – da vjeru treba živjeti, ne samo teorijski posjedovati.
Bio je teolog dubokog uranjanja u Sveto pismo i liturgijski život Crkve te je poticao da se vjera konkretno uobliči u svakodnevici.
Također, u formi skromnosti, govorio je o svojoj odluci da se usredotoči više na izgovorenu riječ nego na produkciju velikog broja znanstvenih radova.
Kao urednik i intelektualac, Starić je pridonio kvaliteti i smjeru hrvatske teologije i izdavaštva, posebno kroz Kršćansku sadašnjost, a kao predavač i pastoralni suradnik oblikovao je generacije mladih teologa, studenata i vjernika, potičući ih da vjera bude živa i angažirana. Kao svećenik, pak, i čovjek Crkve, svjedočio je da vjera i život idu zajedno – da riječ ne ostaje samo na papiru nego postaje djelovanje, zajedništvo i služenje.
