Rodio se 1858. u Strasbourgu. Ranjen je još kao dijete ostavši siroče bez oca i majke dok mu još nije bilo ni šest godina. Tijekom teškog adolescentnog doba gubi vjeru i, možda da bi otklonio tjeskobu koju nosi u sebi, predaje se neurednom životu užitaka. S dvadeset i dvije godine poslan je kao časnik u Alžir. Tri godine kasnije napušta vojsku i kreće u opasnu ekspediciju u Maroko. Svjedočanstvo islamske vjere budi u njemu pitanje: »Postoji li Bog?« Po povratku u Francusku, ganut ljubaznim i diskretnim gostoljubljem svoje duboko kršćanske obitelji, traži i providnosno susreće svećenika koji će mu postati ocem i prijateljem – oca Huvelina. U listopadu 1886., s dvadeset i osam godina, doživljava obraćenje. Od tog trenutka sav svoj život želi darovati Bogu. Hodočašće u Svetu zemlju otkriva mu lice Isusa iz Nazareta i od tada je On taj koga želi slijediti i nasljedovati. Najprije provodi sedam godina kod trapista, zatim četiri godine u Nazaretu kao pustinjak pod okriljem samostana klarisa i sve više otkriva da slijediti Isusa, žarko ga ljubiti, znači – kao i on – biti blizu onima koji su daleko i koji su najnapušteniji.