Pitanje o “dodijavanju” i nije tako plošno kako se može činiti u prvi mah. Prema službenom nauku Crkve, Bog se u Kristu poistovjetio sa svakim čovjekom pa, dodijavamo li ljudima, i Bogu dodijavamo. “Dodijavanje” kao biblijska kategorija i više je od pukog grintanja i zanovijetanja. Riječ je o pokušaju nametanja Bogu naših rješenja i naše logike, našeg vrijednosnog sustava i naših prioriteta – a to su već i ljudska i vjerska iskušenja. Tekstovi ove knjige pokušavaju otkrivati takve zamke i nastoje nuditi neke poticaje za korake prema osobnijoj i zauzetijoj vjeri u okolnostima u kojima već živimo. Autor u Uvodu, među ostalim, kaže: „Pišući ove uvodne retke, a nakon što sam prikupio tekstove izgovorene kao duhovne misli na Hrvatskome radiju tijekom proteklih nekoliko godina (2012. – 2017.), nekako mi se stalno nameće pitanje: “Dodijavam” li čitateljima ovim pisanjem? Jer ako “dodijavam” čitateljima, što znači, ako im svojim pisanjem ne mogu barem u nečem biti ohrabrenje, poticaj ili neka vrsta pomoći – tada je to pisanje radi pisanja (ili eventualno radi dodavanja još jedne bibliografske jedinice na konto vlastite slavičnosti), što onda znači da im dodijavam (…) “Dodijavam” li dakle vama, “dodijavam” i Bogu. Obraćam li se samo „svojima“, a “dodijavam” li onim „drugima“ – i Bogu “dodijavam”. Drugi (i drukčiji) su mjera i ogledalo vlastite vjere. Vjere ustvari i nema ako nisu uključeni Drugi i drugi. U ovom slučaju su svi ljudi taj drugi“.