U ovoj su knjizi skupljen tekstovi koji su prije četrdesetak godina objavljeni u Kani, a koje je, sada već na žalost preminuli, autor objavljivao u rubrici „Svoji k svojima“.

„Dragi su mi ti moji prvi novinarski radovi jer su nastali spontano. Počeo sam studij novinarstva u njemačkom gradu Münsteru. Preko ljetnih praznika želio sam nešto zaraditi za džeparac. Zaposlio sam se na gradilištu Njemačke banke u Frankfurtu, gdje sam radio s našim radnicima. Susreti s njima upravio su mi se nametali da ih zapišem“, kaže autor, prvi crkveni doktor komunikologije, urednik legendarnog „Listića“, utemeljitelj Hrvatskoga katoličkog radija i predavač komunikologije na KBF-u i Hrvatskim studijima u uvodu ove knjige.

Reportaže i priče sakupljene u knjizi dotiču se svih vidova života hrvatskih iseljenika. One prate iseljeničke sudbine – katkad potpuno dokumentaristički, katkad prepričano, ali bez uljepšavanja, bilježeći kakav je doista bio život hrvatskoga čovjeka koji je pošao u inozemstvo trbuhom za kruhom. Kao takva, ova je knjiga prinos vrednovanju svega onoga što su hrvatske katoličke misije i hrvatski svećenici, redovnici i redovnice, činili da bi pomogli ‘našem čovjeku’ kako bi se lakše snašao u novoj sredini.

Iz reportaža i priča, koje ni nakon četrdeset godina nisu izgubile ništa od svoje novinarske tematske svježine, može se saznati koliko su vjera i Crkva značile
hrvatskim iseljenicima i koliko im je značio katolički tisak kao poveznica s domovinom. Pisane izvrsnim novinarskim stilom, čitaju se u jednome dahu.