Godinu dana nakon izbora Roberta Prevosta za papu (8. svibnja 2025.), jasno se nazire kontura pontifikata koju mnogi već nazivaju prekretnicom u suvremenoj povijesti Katoličke Crkve. Lav XIV. nije papa spektakla, niti brzih reformi, a još manje ideoloških borbi. Njegova revolucija – ako se tako može nazvati – tiha je, duhovna i usmjerena prema onome što on sâm naziva „primatom Krista“. Njegov stil mogao bi se sažeti: tišina umjesto ideologije. Od samog početka pontifikata Lav XIV. izbjegava jasne političke ili ideološke etikete. Dok su njegovi prethodnici često svrstavani u „progresivne“ ili „konzervativne“ tabore, Prevost odbija igrati tu igru. Umjesto na političke signale, papa Lav upućuje na duhovne izvore. Kao ključ za razumijevanje vlastite vizije preporučio je jednostavno djelo Bog nadohvat duše karmelićanina brata Lovre iz 17. stoljeća. Tekst ističe svakodnevnu tihu prisutnost Boga u običnim radnjama.

Pokušaj ujedinjenja Crkve

Već u svojem prvom govoru u Sikstinskoj kapeli pred 115 kardinala koji su birali novog papu, Lav XIV. postavio je ton svojeg pontifikata: Crkva ne treba više govoriti o sebi, već o Kristu. Ta ideja – „nestati da bi Krist ostao“ – postaje ključ razumijevanja njegovih odluka: manje govora o strukturalnim reformama, više o duhovnom životu, manje ideoloških rasprava, više unutarnje obnove.

Jedna od najuočljivijih značajki prve godine pontifikata pape Lava jest pokušaj svladavanja višegodišnjih podjela unutar Crkve. Od Drugoga vatikanskog koncila pa do danas crkveni život često je bio obilježen sukobima između različitih struja: progresivnih i konzervativnih. Lav XIV., međutim, pripada prvoj generaciji papa koja nije odgojena tim sukobima. Rođen 14. rujna 1955. nakon koncilskih početaka, on ne dijeli emocionalni naboj tih rasprava i upravo ih zato vidi kao sekundarne. Njegove poruke su jasne: liturgijske rasprave nisu središte vjere, ideološke oznake ne određuju vrijednost biskupa, jedinstvo Crkve ima prioritet nad razlikama.

To donekle potvrđuje i njegov izbor biskupa. Umjesto ideološke selekcije, Lav XIV. bira ljude s dubokom duhovnošću, pastoralnim iskustvom i sposobne živjeti vjeru u suvremenom svijetu. Jedno od najosjetljivijih pitanja u Crkvi – odnos prema tradicionalnoj latinskoj misi – Papa je svjesno relativizirao, prebacivši rasprave na teološke i liturgijske komisije, izbjegavajući tako izravne sukobe i smanjujući važnost pitanja u javnosti. Time jasno pokazuje da ne želi da liturgija postane „bojno polje“ pontifikata. Posebno simbolična bila je njegova odluka da duhovne vježbe za Rimsku kuriju povjeri trapističkom monahu Henriku Vardenu, čovjeku duboke kontemplativne duhovnosti. (…)

Njegova vizija Crkve mogla bi se sažeti u nekoliko riječi: Krist u središtu, jedinstvo iznad podjela, duhovnost iznad ideologije.

Ekumenizam

Papa Lav XIV. usmjerio je svoj pontifikat prema snažnom ekumenskom djelovanju, ističući jedinstvo kršćana kao apsolutni prioritet, a ne luksuz. Aktivno je promicao dijalog s pravoslavnim Crkvama, naglašavajući potrebu za punim zajedništvom i prevladavanjem povijesnih podjela, koje je opisao kao „čudesni mozaik“ zajedničke baštine. U odnosima s anglikanskom zajednicom postignut je povijesni iskorak susretom s kraljem Karlom III. u Vatikanu 2025. godine, gdje su zajedno molili i istaknuli važnost mira, ekologije i jedinstva. Papa je također poticao suradnju s protestantskim zajednicama kroz koncept „ekumenizma krvi“, naglašavajući zajedničko svjedočanstvo kršćana kao ključ za mir u svijetu. Sve ove inicijative obilježene su željom za tješnjom suradnjom i jačanjem jedinstva u Kristu. Kako će ići dalje, nije jasno. Hoće li doći do zajedničkog slavlja Kristova uskrsnuća i zbližavanja s ruskim patrijarhom Kirilom, pitanja su koja ostaju otvorena.

Ulomak iz članka Alde Sinkovića za Kanu (svibanj, 2026.)