Riječ je o prikazu teologije jednog od najvećih protestantskih teologa čija misao daleko nadmašuje vrijeme u kojem je djelovao. Kao nezaobilazni sastavni dio teologije XX. stoljeća, Karl Barth (1886.-1968.), ostaje u povijesti zapisan kao gorljivi pobornik apsolutne transcendencije Boga objave nasuprot svim nastojanjima da se odrede njegov identitet i način djelovanja. Polazeći otuda, profilira se zadaća svojstvena teološkoj refleksiji: osvijetliti apsolutno nezasluženo obraćanje Boga čovječanstvu u svojoj Riječi koja je postala tijelom u Isusu Kristu. Upravo u njemu Bog pokazuje samoga sebe darujući se i izazivajući odgovor vjere, jedino mjesto u kojemu je čovjeku dano upoznati Boga. Obrana Božje transcendencije ima i političke implikacije: iako je na početku svojega teološkoga hoda, još u vrijeme svoje pastoralne službe Barth sa simpatijom gledao na politički nacrt religioznog socijalizma, u kasnijoj se fazi udaljio od bilo kakvog miješanja spasenjskoga Božjeg djelovanja i izgradnje društva. Tako je postavio pretpostavke za svoje protivljenje nacizmu u ime odbacivanja svakoga idolopoklonstva: obrana Božje apsolutnosti oslobađa od svakoga podjarmljivanja, ne samo filozofskoga ili egzistencijalnoga nego i političkoga; tako se postavlja i kao najviša obrana čovjeka.

Navedena knjiga izašla je u nizu “Teolozi dvadesetoga stoljeća” biblioteke “Polazišta” Kršćanske sadašnjosti.