Ova knjiga namijenjena je onima koji su dušu i oči vjere vježbali i usmjeravali prema lijepom, dobrom, istinitom i svetom kao i onima koji to tek žele učiniti. Poetske meditacije Mirka Ivanjeka zastoj su na putu, uvid u onu zbilju do koje se dolazi samo introspekcijom i promatranjem stvorenoga svijeta – jednom riječi: meditacijom. Tekstovi su takve naravi da će čitatelja okrijepiti, potaknuti, ohrabriti i odmoriti. Izbor tema, poetska imaginacija i, neosporno, molitveni karakter ovih pjesama u prozi, prinos su i hrvatskoj duhovnoj lirici i onoj matici meditativnih tekstova koji se temelje na čvrstoj podlozi evanđeoskih nadahnuća. Četrdesetak tekstova ove knjige, kako je u predgovoru napisao Krsto Cviić, podsjećanje je na važnu temu „imperativa meditiranja“. Vladimir Pavlinić svojim, što figurativnim što apstraktnim motivima koje djelomice prate pjesme u prozi, a djelomice su samosvojni likovni govor, pred čitatelja donosi pregršt likovne poetike, melankolije i angažmana u isto vrijeme. Pavlinićev likovni govor, u nas relativno malo poznat, u ovoj nam se svojevrsnoj mapi predstavlja raznorodnim (po tehnikama i motivici), po stilovima, i kolorističkom intenzitetu te po izboru likovnoga alata kojega upotrebljava. Ta stilska raznolikost upućuje na slikara koji se mnogovrsno okušavao pa bi moguća (i poželjna) izložba njegovih radova sigurno bila prinos našoj likovnosti s religioznom motivikom. Ali i šire. Mirko Ivanjek objavljuje romane, pripovijetke i poeziju, a svojim napisima prisutan je i u raznorodnoj periodici, od vjerskih do jezikoslovnih i kulturnih tema te je stalni suradnik “Kane”. Vladimir Pavlinić je novinar, slikar (učio kod prof. Zlatka Šulentića) i prevoditelj. Zapamćen je i kao višegodišnji urednik “Glasa koncila”. Od 1973. živi i radi u Londonu gdje uređuje i vodi razne časopise za hrvatsku dijasporu. Piše kolumne u “Kani”, a oslikao je više hrvatskih crkava. Likovni prilozi u ovoj knjizi uglavnom su nastali posljednjih desetak godina.