Govor o novoj radosti zbog Crkve u današnjem pluralističkom i na razne oblike zabave usmjerenom društvu, može se nekome učiniti nesuvremenim. No, posljednji je Koncil na neslućen način otvorio prozore prema svijetu i pozvao na dijalog upravo s tim svijetom. Razmišljanja i refleksije Helmuta Krätzla ne svjedoče samo o njegovom traganju za vjerodostojno življenom kršćanskom porukom danas nego ona odražavaju i iskustvo krize kao zov prema bitnome. Ovi članci i predavanja dokumentiraju njegovo osobno zalaganje za živu Crkvu. Postavljaju pitanja s kojima se Crkva mora susresti na početku trećeg tisućljeća i ohrabruju na otkrivanje povoljnih prilika koje taj izazov sa sobom donosi. Pri tom se Krätzl ne susteže od dijaloga sa suvremenim društvom i njegove istovremene kritike.