Fabrice Hadjadj u ovom eseju, svojim impresivnim i eruditskim stilom, uvodi u razmišljanje o temi koja predstavlja njegovu temeljnu misao, a koju sam naslov vrlo konkretno otkriva, Zemlja staza nebeska. 

Autor upozorava: “Naslov koji sam odabrao ne kaže da je zemlja staza prema nebu, nego da je zemlja staza nebeska, proizvod neba. Jer to što vidimo nebo je uobličilo stvaranjem; bilo da su to najmanje stvari, Bog tu sebi gradi novo prebivalište. Stoga, ako bismo se ograničili da zemlju vidimo samo kao put prema nebu, pogriješili bismo.”

“Bog je prisutan svuda na zemlji, osobito po svojoj milosti u srcima krotkih i poniznih. Budući da je Svevišnji, On je također Neizmjerno Najniži. Budući da je Transcendentan, On je također Svemogući. Ponizni i poučljivi znaju da On svemu daje da surađuje na vlastito Dobro te da su kamenčić u cipeli, baruština, greben i kaljuža, takoreći predvorje njegova svetog Boravka. Stoga se predaju njegovoj Volji. A gdje se vrši ta Volja na zemlji, živimo kao da smo u nebu.” (Fabrice Hadjadj)

Fabrice Hadjadj jedan je od najčitanijih i najpraćenijih francuskih filozofa, autor je cijelog niza knjiga, od kojih je većina prevedena na hrvatski jezik i objavljena u izdanju Kršćanske sadašnjosti.