Na blagdan svetoga Franje Asiškoga, 4. listopada, donosimo ulomak iz enciklike Laudato si’ pape Franje u kojemu govori o svetcu čije je ime izabrao kao svoje papinsko ime i čiji je život postao snažno svjedočanstvo brige za Božje stvorenje.

Sveti Franjo znao je u prirodi prepoznati više od onoga što je oku vidljivo: sunce, mjesec, životinje, cvijeće i čitav stvoreni svijet za njega su bili povezani u zajedništvu s Bogom. Njegov odnos prema stvorenome počivao je na divljenju, zahvalnosti i jednostavnosti, ali i na brizi za siromašne i odbačene.

Upravo zato papa Franjo u Laudato si’ svetoga Franju predstavlja kao primjer cjelovite ekologije – one koja povezuje brigu za prirodu, pravednost prema siromašnima, zauzimanje za društvo i unutarnji mir. U nastavku donosimo odabrane odlomke iz enciklike Laudato si’ koji nam približavaju franjevačku povezanost s Bogom, čovjekom i svim stvorenjem:

Sveti Franjo Asiški

10. Ne želim nastaviti svoje izlaganje u ovoj enciklici a da ne spomenem lijep i poticajan primjer. Uzeo sam njegovo ime kao vodilju i nadahnuće u svom izboru za rimskog biskupa. Vjerujem da je Franjo primjer par excellence brige za ono što je slabo i jedne cjelovite ekologije, življene s radošću i vjerodostojno. On je svetac zaštitnik svih onih koji proučavaju i rade na području ekologije, i vrlo je omiljen također među nekršćanima.

Pokazao je posebnu brigu za Božje stvaranje i za najsiromašnije i odbačene. Volio je i bio je silno omiljen zbog svoje radosti, svojega velikodušnog sebedarja, svojega srca, otvorenoga svima. Bio je mistik i hodočasnik koji je živio u jednostavnosti i čudesnom skladu s Bogom, s drugima, s prirodom i sa samim sobom. U njemu se vidi u kojoj su mjeri neraskidivo povezani briga za prirodu, pravednost prema siromašnima, zauzimanje za društvo i unutarnji mir.

11. Njegovo nam svjedočanstvo također pokazuje da cjelovita ekologija iziskuje otvorenost prema kategorijama koje nadilaze jezik egzaktnih znanosti ili biologije i dovode nas do same čovjekove bîti. Kao što se događa kada se zaljubimo u nekoga, tako svaki put kada bi Franjo gledao sunce, mjesec, najmanje životinje, iz srca bi mu se vinula pjesma i u svoju hvalu uključivao bi sva stvorenja. On je razgovarao s cijelim stvorenim svijetom, propovijedao je čak i cvjetovima i »pozivao ih da hvale Gospodina kao da su razumni«.¹⁹ (TOMA ČELANSKI, Prvi životopis sv. Franje, XXIX., 81: FF 460 (FI 290). Njegova reakcija na svijet koji ga okružuje bila je nešto mnogo više od intelektualnog razumijevanja ili ekonomske računice, jer je za njega svako stvorenje bilo sestra, s kojom su ga vezali prisni odnosi. Njegov učenik sveti Bonaventura govorio je da »promatrajući Boga kao prvi početak svega, bio je ispunjen silnom ljubavlju, i najneznatnije bi stvorove nazivao imenima brata i sestre«.²⁰ (Veći životopis sv. Franje, VIII., 6: FF 1145 (FI 956).

To se uvjerenje ne može prezreti kao iracionalni romantizam, jer utječe na opredjeljenja koja uvjetuju naše ponašanje. Ako pristupamo prirodi i okolišu bez te otvorenosti divljenju i čuđenju, ako više ne govorimo jezik bratstva i ljepote u našem odnosu sa svijetom, naša će stajališta biti stajališta gospodara, potrošača i pukog izrabljivača prirodnih dobara, koji nije sposoban postaviti granice svojim neposrednim interesima. I obratno, ako osjećamo duboku povezanost sa svime što postoji, umjerenost i briga javit će se same od sebe. Siromaštvo i skromnost svetoga Franje nisu bili samo površna askeza, nego nešto dublje: odricanje od toga da se stvarnost učini pukim predmetom korištenja i vladanja.

12. S druge strane, sveti Franjo, vjeran Pismu, predlaže nam da prepoznamo prirodu kao divnu knjigu u kojoj nam Bog govori i prenosi nam tračak svoje ljepote i svoje dobrote: »Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu« (Mudr 13, 5) i »vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire« (Rim 1, 20). Zato je Franjo tražio da se u samostanu uvijek ostavi dio vrta neobrađen, da u njemu raste poljsko cvijeće, kako bi oni koji bi mu se divili mogli uzdići misao Bogu, tvorcu tolike ljepote.²¹ (Usp. TOMA ČELANSKI, Drugi životopis sv. Franje, CXXIV., 165: FF 750 (FI 778–779).

Svijet je više od jednog problema koji treba riješiti, svijet je radostan misterij koji promatramo u veselju i hvali.

Izvor: Laudato si’ (D-169). Enciklika o brizi za zajednički dom, Kršćanska sadašnjost