U knjizi Ukinuće čovjeka čuveni C. S. Lewis, jedan od najvažnijih pisaca 20. stoljeća, raspravlja o važnosti univerzalnih vrijednosti i naravnoga zakona. Sam Lewis je Ukinuće čovjeka smatrao jednim od najdražih svojih djela, a National Review smjestio ga je na sedmo mjesto ljestvice “100 najboljih publicističkih knjiga dvadesetoga stoljeća”.

Posebna je vrijednost knjige Ukinuće čovjeka u tome što je Lewis kao profesor književnosti uspio sabrati i izložiti ključne filozofske ideje i argumente na koherentan i vrlo uvjerljiv način, sjajno ukazujući na objektivnost vrijednosti i morala koju su sve velike filozofske i religijske tradicije priznale kao samorazumljivu. Ako pak pokušamo zanijekati ili potkopati ovu etičku baštinu čovječanstva, ističe Lewis, činimo sebe (i one koje odgajamo ili na njih utječemo) bitno manje ljudskima, brišemo naš vlastiti istinski identitet, dovodimo do ukinuća čovjeka.

Premda nas od nastanka knjige Ukinuće čovjeka dijele mnoga desetljeća, ona je i danas iznimno aktualna i svježa jer u njoj Lewis nije samo proročanski nagovijestio do kakvih bi posljedica mogao dovesti moralni relativizam – čemu danas svjedočimo, nego je pružio i snažnu argumentaciju za istinski ljudski razvoj i izgradnju društva utemeljena na objektivnim, općeljudskim vrijednostima.

Puno prije izbijanja terorizma i pošasti droge engleski autor i filozof C. S. Lewis skrenuo je pozornost na tešku opasnost od ukinuća čovjeka koja leži u urušavanju temelja moralnosti.
BENEDIKT XVI.