Božo Lujić rođen je u Osječku (BIH) 1946. godine. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a poslijediplomski na Teološkom fakultetu u Ljubljani, gdje je doktorirao disertacijom “Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj
knjizi” (1982.). Posebne biblijske studije nastavio je na Papinskome biblijskom institutu u Rimu, gdje postiže licencijat biblijskih znanosti (1989.), a potom dodatni studij i na Franjevačkome biblijskom institutu u Jeruzalemu (1989./90.). Studirao je i diplomirao njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (1980./84.).
Radio je na mjestu profesora biblijskih znanosti na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te kao gostujući profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Bio je pročelnik Katedre Svetoga pisma SZ i predsjednik Biblijskog instituta KBF-a u Zagrebu, te član Hrvatske sekcije Europskog društva za katoličku teologiju. Bavio se pisanjem i prevođenjem, a uređivao je i nekoliko biblijskih i teoloških časopisa.
Autor je više knjiga, dvaju sveučilišnih udžbenika, brojnih znanstvenih i stručnih radova u raznim domaćim i stranim časopisima. Područje njegova teološkog zanimanja ponajprije su proroci i Božja vladavina kao teološko središte života i djelovanja Isusa Krista. U svom biblijsko-teološkom radu pokušavao je povezati teologiju i antropologiju.
Umro je 2021. godine u Zagrebu na svetkovinu Tijelova, u 75. godini života.