Nikola Šop rođen je 19. kolovoza 1904. u Jajcu. Hrvatski pjesnik, prozaik i prevoditelj.
Diplomirao je komparativnu književnost u Beogradu 1931. Do rata radio je kao profesor latinskog u Beogradu. Nakon teškog ranjavanja u bombardiranju 1941. preselio se u Zagreb, gdje je radio kao korektor, a od 1949. kao znanstveni suradnik JAZU prevodeći hrvatske latiniste.
Rano pjesništvo (Pjesme siromašnog sina, 1926.; Isus i moja sjena, 1934.) obilježeno je intimizmom, jednostavnošću i franjevačkim duhom. Od pedesetih okreće se kozmičkim temama i filozofskim meditacijama (Kućice u svemiru, Astralije, Dok svemiri venu, Nedohod). Pisao je i lirsku prozu te dramske tekstove. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (1970.).
Umro je 2. siječnja 1982. u Zagrebu.