Stjepan Zimmermann, hrvatski filozof, teolog i svećenik, rođen je 24. prosinca 1884. godine u Virovitici.
Teologiju i filozofiju studirao je u Zagrebu i Beču. Zaređen je 1907., a doktorirao je na Gregoriani u Rimu 1910. godine. Od 1918. bio je redoviti profesor filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i rektor Sveučilišta u Zagrebu (1923. – 1924.).
Jedan je od najplodnijih hrvatskih filozofa. Zastupao je neoskolastičku filozofiju, kritizirajući Kantov skepticizam, subjektivizam i pozitivizam, te se bavio noetikom, metafizikom, filozofijom religije, filozofijom života i filozofijom kulture. Bio je kritičan prema Jaspersu i Heideggeru.
Glavna djela: Kant i neoskolastika, Uvod u filozofiju, Opća noetika, Filozofija kršćanstva, Filozofija života, Kriza kulture.
Preminuo je 13. travnja 1963. godine u Zagrebu.