Na povratku sa svog prvog međunarodnog putovanja papa Lav XIV. je u zrakoplovu tijekom konferencije za medije spomenuo knjigu koja je snažno utjecala na njegovu duhovnost: „Jedan od vas – njemački novinar – pitao me neki dan da navedem knjigu, osim svetog Augustina, koja bi ljudima mogla pomoći razumjeti tko je Prevost. Ima ih nekoliko, naravno, ali jedna od njih je knjiga pod naslovom „The practice of the presence of God“ (Bog nadohvat duše) brata Lovre“, kazao je papa Lav XIV. dodavši:
„To je vrlo jednostavna knjiga, koju je napisao autor koji čak ni svoje prezime nije naveo — brat Lovro. Čitao sam je prije mnogo godina i ona opisuje način molitve i življenja duhovnog života u kojem se čovjek potpuno predaje Gospodinu i dopušta Njemu da vodi. A ako želite znati nešto o meni, to je moja duhovnost već mnogo godina.“
Knjiga ‘fratra iz kuhinje’
Razgovori, zapisi i pisma Nicholasa Hermana, poznatijega pod redovničkim imenom karmelićanina Brat Lovro od Uskrsnuća u Kršćanskoj je sadašnjosti objavljena pod naslovom Bog nadohvat duše te se može nabaviti u našoj web knjižari. Riječ o je knjizi koja je, primjerice u Indiji, jedna od najčitanijih knjiga Zapada.
Kako to da “običan brat kuhar” Lovro i nakon tristo godina pobuđuje tako veliko zanimanje, a njegovi se spisi prevode na razne jezike? Više je razloga, između ostaloga: zanimanje za mistična iskustva, Lovrin jednostavan i neposredan stil, privlačnost njegova lika.
Vježba prisutnosti Božje
Glavna poruka brata Lovre jest vježba prisutnosti Božje – to je iskustvo, odnosno stanje u kojem se živi osjećajući Božju blizinu, a vježba kojom se dolazi u to iskustvo proces je ili put. Ta osnovna misao brata Lovre, o posvješćivanju prisutnosti Božje, u određenom je smislu veliko “otkriće” i “novost” na polju duhovnosti. Tu je svijest on učinio temeljem cijeloga svojega duhovnoga života.
Njegov jednostavan poziv prilika je za svakoga kršćanina. I kako kaže brat Lovro: “Da bismo bili s Bogom zajedno, nije prijeko potrebno uvijek boraviti u nekoj crkvi. Svatko može od svojega srca načiniti tihu kapelu u koju će se, pokadšto, povlačiti da ponizno, skromno i u ljubavi razgovara s Bogom. Svaki čovjek može tako govoriti s njime, jedan više, drugi manje. On zna koliko mi možemo. Dakle, počnimo!”
Tko je brat Lovro?
O životu Nicolasa Hermana – poznatog kao brat Lovro od Uskrsnuća – ne raspolažemo s mnogo pojedinosti, osobito kad je riječ o njegovu djetinjstvu i obrazovanju na selu. No jedan je trenutak snažno odredio njegov duhovni put: u osamnaestoj godini, promatrajući golo stablo koje se budi u proljeće, osjetio je prodoran dojam Božje prisutnosti i providnosti. To iskustvo postalo je temelj njegove vjere i ostalo je s njim cijeloga života.
Prošao je kroz teška razdoblja – dug i okrutan rat, razne neizvjesnosti, siromaštvo i glad – suočavajući se sa svojom ranjivošću i ljudskim slabostima, poput sv. Terezije Avilske. Kao vojnik, ranjenik, izbjeglica i radnik, uvijek bi se vraćao onoj istoj iskri Božje blizine koju je doživio u mladosti. Upravo je u takvim okolnostima sazrijeval njegov kršćanski i karmelićanski duh, otvoren Bogu, njegovoj milosti i volji.
U Parizu je upoznao živu zajednicu bosonogih karmelićana iz samostana sv. Josipa. S 26 godina odlučio im se pridružiti kao brat laik, a samo dva mjeseca kasnije primio je habit. U to vrijeme laički je habit bio vrlo jednostavan, a laici su u zajednici imali skromniju ulogu: sjedili su u stražnjem dijelu blagovaonice i kora, nisu molili Časoslov ni sudjelovali u odlučivanju na kapitulu. S 28 godina položio je doživotne zavjete kao brat laik, posvećen jednostavnosti, radu i ustrajnoj pobožnosti.
Većinu života u samostanu proveo je radeći fizičke poslove, piše karmel.hr, bio je kuhar u velikoj zajednici, popravljao obuću, posluživao tijekom misa, obavljao brojne praktične zadatke izvan samostana, a kad je bilo potrebno, išao je i prositi milostinju. Kako sam navodi, često se vraćao duhovnoj literaturi, jer nikada nije zanemarivao potrebu da se hrani dobrim štivom, piše Karmel.hr.
Knjigu Bog nadohvat duše potražite u Kršćanskoj sadašnjosti!
