Kana u rujnu donosi niz tekstova koji se iz različite perspektive osvrću na pitanja ljudskog dostojanstva i rada, uloge dijaloga u Crkvi i društvu, izazove umjetne inteligencije. Iza svega, čini se, ostaje ista zabrinutost: kako sačuvati čovjeka u svijetu koji sve više oblikuju sustavi, tehnologija, interesi i naše međusobne podjele? Josip Grbac u uvijek aktualnom Pitanju sadašnjega trenutka piše pod naslovom Požari i opasni otpad – pitanje ljudskosti. Stjepan Baloban svoju je kolumnu ovoga puta naslovio: Gdje se izgubio dijalog u Crkvi? Kako ističe, katkada se čini da se u određenim vjerničkim krugovima u Hrvatskoj sam pojam dijaloga i osobito pozivanje na dijalog i suradnju kao sredstvo ljudske, ali i unutarcrkvene komunikacije povezuje uz vjerska stajališta koja nisu „dovoljno ispravna i katolička“. Na tu se temu nadovezuje i tekst Ivana Šarčevića, Dijalogom do mira. O ekološkoj problematici pisao je i Đurica Pardon osvrnuvši se na požare, sušu i problem otpada. Rujanska Kana donosi i zanimljiv razgovor Mislava Miholeka s ocem Stankom Pericom koji je nedavno predstavio svoju novu knjigu Opasni Bog – Migranti i izazov kršćanskog identiteta. Marija Perčić razgovarala je za Kanu s Vatroslavom Župančićem, pastorom Evangeličke metodističke Crkve i predsjednikom Hrvatske protestantske konferencije. Razgovarali su, među ostalim, o međunarodnoj kršćanskoj organizaciji Open Doors. Nedavno nas je napustio dugogodišnji suradnik Kršćanske sadašnjosti, Josip Sanko Rabar. Nekrolog je za rujansku Kanu napisao Stjepan Lice, istaknuvši da je Rabar pisao strastveno i mnogo, no nikada olako. Njegovo pisanje bilo je i lijek i ohrabrenje, i to ne samo njegovoj duši.

Sani Gilja piše o diskriminaciji, Nikola Kuzmičić o poldanici, a s. Veronika Mila Popić o odnosu prema bližnjima na margini društva (Ogledalo).

Putopis Antonije Putić u ovome nas broju vodi u talijansku Ferraru, a Tomislav Matić u povijesni London 19. stoljeća uz priču o dvama primjerima zagađenja iz povijesti Londona.