Paul Tillich (1886.-1965.) bio je jedan od najuglednijih protestantskih teologa XX. stoljeća. Kao što je on i sâm volio opisivati svoj intelektualni put, postavio se na razmeđe, na ono tlo na kojem se može stajati, a da se ne bude zatvoren u nešto strogo ograničeno; to je razmeđe zapravo najbolje mjesto za postizanje znanja. Polazeći od te pozicije, koja također održava njegov osobni život (između ostalog, nakon što mu je nacistički režim zabranio poučavanje, morao je iseliti u Sjedinjene Države), ovaj luteranski teolog izrađuje teologiju koja daje odgovore. Odgovara na pitanja implicirana u stanju snagom vječne poruke i sredstvima koja joj pruža to stanje na čija pitanja ona odgovara. Načelo koje vodi takvu teologiju je suodnos, odnosno uspostavljanje međuodnosa između egzistencijalnih pitanjâ i teoloških odgovorâ. Na taj je način također moguće ostvariti transformaciju kršćanstva, u kojoj se jasno pokazuje da religija i kultura nisu alternative, već se isprepleću sve do te mjere da je religija supstancija kulture, a kulturna forma religije. Kritiziran zbog ovog smještanja na razmeđe, ostaje ipak stvarateljem jedne nove apologetike, kadre izreći kršćansku poruku čovjeku njegova vremena.