Riječ je o knjizi eseja u kojima autor progovara o plodnome odnosu umjetnosti i vjere pri čemu on zastupa tezu kako umjetnost bez vjere može, dok vjera bez umjetnosti ne može, što joj je, prema njegovu mišljenju, prednost. U knjizi se nalaze eseji koje je autor tijekom godina objavljivao u raznim periodikama, a među ostalima i u “Kani”. U knjizi se ističu teme poput dijaloga i umjetnosti, razlaganje o duhovnoj i sakralnoj likovnoj umjetnosti, zatim odnos vjere i umjetnosti te vjere i kulture, a autor donosi i kritike poezije te se određuje prema kiču u, primjerice, uskrsnim čestitkama.