Josip Sanko Rabar rođen je u Zagrebu 17. kolovoza 1946. Pjesnik je, prozaist, esejist, filozof, scenarist i publicist. Ispočetka pod utjecajem »Praxisa«, nakon obraćenja daje se krstiti kod isusovaca u noći na samu Novu godinu 1972. Diplomirao je 1976. godine filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je na Hrvatskom radiju, a zatim djeluje kao slobodni pisac.

Uz pjesme, pripovijesti, romane i aforizme, objavio je manji broj studija i velik broj ogleda i članaka: književnih, filozofskih, religioloških, socioloških, likovnih, filmskih i televizijskih u glasilima Glas Koncila, Kana, Obnovljeni život, Republika, Forum, Kolo, Dubrovnik, Nova prisutnost, Bühnenarchitektur, Filozofska istraživanja itd. te na Trećem programu Hrvatskog radija, Hrvatskom katoličkom radiju i drugdje. Prema Rabarovu scenariju snimljen je dokumentarni film o crkvi na Ksaveru. Pjesme i aforizmi prevedeni su mu na slovenski i slovački jezik.

Nakon desetak godina pisanja u periodici Rabar je, »izvan generacija i škola« (Zvonimir Mrkonjić), ušao u književnost zbirkom pjesničkih minijatura Igračke (1984.), a poemama Drvodjelja & Riba (1995.) legitimira svoju sklonost filozofičnoj meditaciji, koja proizlazi iz njegova stava začuđena promatrača nad smislom stvari koji se otkriva ispod privida. U Republici (2–3–4, 1985.), pri ocjenjivanju književne produkcije u tadašnjoj SR Hrvatskoj u 1984. godini, Ante Stamać uvrštava Igračke među nekoliko najboljih djela objavljenih te godine iz svih rodova lijepe književnosti.

Rabarovi eseji, kao sinteza filozofskoga mišljenja i kršćanske meditacije, postali su paradigma suvremenoga hrvatskog ogleda kršćanske inspiracije (Vladimir Lončarević).

Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskog društva katoličkih novinara, Hrvatskog filozofskog društva i Hrvatske paneuropske unije.

Dobio je nagradu za pripovijetku i pohvalu za poeziju na Smotri književnog stvaralaštva radnika Zagreba 1981. Dobio je drugu nagradu za prozu »Dubravko Horvatić« 2010. za priču Gorgo. Na Drugom susretu hrvatskog duhovnoga književnog stvaralaštva »Stjepan Kranjčić« 2010. dobio je prvu nagradu u žanru eseja za Vjeru i mistiku, a godine 2011. treću nagradu za esej Zlo iz neznanja, godine 2012. prvu nagradu za priču Potpuna katastrofa, a godine 2016. nagradu za esej Mistika Ivana od Križa i za pjesmu Božje dijete. Godine 2014. dobio je Pohvalu »Zvonko« za neobjavljeni rukopis za djecu i mlade Priče i bajke za djecu.

Pjesme, poezija u prozi, eseji i priče objavljeni su mu u više od desetak antologija, a jedna njegova priča u školskoj je lektiri.