Riječ je o knjizi koja je objavljena dvojezično na hrvatskom i engleskom jeziku. „Bijelu krivnju promatramo kao žrtvovnu situaciju u kojoj dominantnu većinu automatski okrivljavaju nepovlaštene i ugrožene manjine ili one manjinske grupacije koje sebe doživljavaju nepovlaštenima ili ugroženima. Jako je komplicirano, međutim, takav antropološki raster primijeniti na hrvatski slučaj. Ništa u Hrvatskoj nije jednostavno, pa tako ni koncept koji je začet u Sjedinjenim Državama kao međurasni problem te ga nije tako lako uporabiti kao egzegetsku praksu kojom bi se ‘snimila’ hrvatska povijesna i aktualna situacija. A opet, u nekim aspektima on savršeno ocrtava ono problematično u našoj povijesti i sadašnjosti“, piše u opširnijem Uvodu ove Gansove knjige njezin prevoditelj Antun Pavešković. Naslov ove knjige ne znači rasnu oznaku, iako je njezin autor svojedobno krenuo od međurasnih problema u Sjedinjenim Američkim Državama. Bijela krivnja oznaka je onih progonstvenih diskursa koji, na tragu nekadašnjih pokreta za emancipaciju  manjina, gotovo po inerciji optužuju većinu, često puta samo zato jer je većina. Ona je, za razliku od manjinskih skupina, neoznačena. Njezini se pripadnici prirodno uklapaju u društvo bez elemenata otklona od većinskog identiteta. Zato ovdje “bijelo” znači neoznačenost, simbolički nedostatak bilo kakve “boje”, a “krivnja” status koji se implicira većini za stvarne i izmišljene probleme manjinskih autsajderskih grupacija. Ako je u SAD biti bijelac, izvorni govornik engleskog jezika, kršćanin ili Židov potencijalni motiv za pridavanje krimena, u Hrvatskoj je istoznačno biti etnički Hrvat, katolik, politički neeksponiran. Knjiga je objavljena u hrvatskoj i engleskoj verziji.

It is a book that was published in two languages, English and Croatian. The title of this book does not refer to the racial issue, although its author in his time started from the racial problems in the USA. White guilt is the mark for those proscription discourses that, in accordance with former movements for the emancipation of minorities, almost by inertion accuse the majority, very often only because it is the majority. That majority is, as a difference to minority groups, unmarked. Its members naturally fit into the society with no elements of deviation from the majority identity. That is why here white represents unmarkedness, a symbolic lack of any »color«, and guilt represents the status that is being implied to the majority both for the real and invented problems of minority and outsider groups. If in the USA being white, native English speaker, Christian or Jew, is a potential motive for the designation of crimen, in Croatia the same thing can happen if one is ethnically Croatian, Catholic, or a politically non-exposed person.