Nakon 1945. u zemljama srednje i istočne Europe koje su pale pod sovjetsku hegemoniju život Katoličke Crkve tijekom dvadeset godina marksistički režimi uništavali su zatvaranjima i deportacijama velikoga broja biskupa, ukidanjem sjemeništa, redovničkih instituta i katoličkih škola, ateističkim odgojem mladeži, diskriminacijom vjernika. Tek početkom šezdesetih godina s razvojem međunarodnoga života, pontifikatom Ivana XXIII. i otvaranjem Drugoga vatikanskog koncila pojavljuju se bojažljivi prozorčići mogućega dijaloga Svete Stolice s tim režimima. Autor o svemu tome u ovoj knjizi pripovijeda u prvome licu: slutnje Ivana XXIII., ozračje Drugoga vatikanskog koncila, strpljivost i žilavost Pavla VI. i potom izbor Ivana Pavla II., pape koji je došao s Istoka i komunističkim režimima odaslao odlučan izazov na svim područjima sve do pada Berlinskoga zida 1989. Pripovijedanje Agostina Casarolija vraća ozračje i političku klimu Europe koja je danas neprepoznatljiva, te pruža novu neobjavljenu točku promatranja s koje se može gledati povijest dvadesetoga stoljeća.