Osnovna teza ove knjige teoloških promišljanja o Ljepoti glasi: Ako je Bog sama Sreća, zajedništvo s njime tada je zajedništvo sa samom Srećom. Ako sama Sreća vječno spoznaje vlastitu istinu, ljubi vlastitu dobrotu i nalazi nasladu u vlastitoj ljepoti, naša krajnja i vječna sreća u daru blaženoga gledanja tada je zajedništvo sa samom Srećom u kojoj spoznajemo njezinu istinu, ljubimo njezinu dobrotu i nalazimo nasladu u njezinoj ljepoti. U tom pogledu Ljepota je otajstvo koje očarava i raduje, ona rađa osjećaj radosti i mira. Sama Ljepota stvara, drži u postojanju i vodi k usavršavanju sveukupnost stvorenog svijeta.

Autor je profesor teologije na Sveučilištu Gregoriana u Rimu te na ljetnoj školi Sveučilišta u Seatleu.