Dva temeljna kršćanska sakramenta autor proučava u dva najvažnija izvora: u Novome zavjetu i u razdoblju rane Crkve u kojem su djelovali crkveni oci.

Knjiga je podijeljena na tri poglavlja. U prvome poglavlju razjašnjena su novozavjetna mjesta gdje je riječ o sakramentu krštenja.

U drugome poglavlju autor se posvećuje euharistiji u Novome zavjetu i tumači mjesta gdje je govor o tome sakramentu. Posebnu je pozornost posvetio ustanovi euharistije kod sinoptika.

U trećem poglavlju autor je, kako sam navodi, tražio „makar poneki ulomak o krštenju i euharistiji“ idući od teologa do teologa dugoga otačkoga razdoblja.

Sve navedene ulomke ipak nije protumačio jer bi, kako tvrdi, „naš spis bio nesagledivo dug“. Namjera mu je stoga bila pružiti stanoviti pregled krsnoga i euharistijskoga učenja u otačko doba.

Pritom je najkraćim crtama i u bitnome predstavio teologa o kome neposredno govori. Knjiga će nesumnjivo biti nužni priručnik studentima teologije i svima koji se zanimaju za patrologiju.