Nakon prve knjige Doprinos koncilskoj moralnoj teologiji (2009.), ova druga knjiga radova jednog od najvećih hrvatskih koncilskih i postkoncilskih moralnih teologa s međunarodnim referencijama, Marijana Valkovića, koja izlazi punih šesnaest godina nakon njegove smrti, želi pridonijeti boljem poznavanju ne samo njegova djela, nego i njegovih brojnih istupa, zalaganja i otvaranja inicijativa. Marijan Valković slovi kao teolog intelektualac koji je bio kompetentan sugovornik na različitim područjima i unutar i izvan teološko-crkvenih krugova. To je na osobit način došlo do izražaja nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990. godine, kada je kao rijetko koji hrvatski teolog postao aktivnim sudionikom brojnih znanstvenih i uopće društvenih rasprava. To je vidljivo i u tematski različitim pisanim radovima u crkvenim i civilnim znanstvenim i stručnim časopisima.

U crkvenim je pak krugovima Valković slovio kao čovjek koji je „razmjerno malo pisao i objavljivao“ jer je u svojem iznimno dugom znanstveno-nastavničkom radu (1964. – 1998.) objavio tek jednu knjigu i to Civilno društvo – izazov za državu i Crkvu, u zadnjoj godini svoga života (2000.). Knjiga Postkoncilska obiteljska i moralna problematika nastavak  je objavljivanja svih pisanih radova toga katoličkog erudita zauzetog za Crkvu i konkretno hrvatsko društvo, i time će se, kako primjećuje priređivač i ove druge knjige, Stjepan Baloban, pridonijeti promjeni „te pogrešne javne percepcije“ o Marijanu Valkoviću. 

Knjiga je podijeljena na dva dijela. Prvi dio, naslovljen „Obiteljski i bračni život u krizi“ obuhvaća radove koji pod različitim vidovima obrađuju očite krize u obiteljskom i u bračnom životu u vremenu naglih društvenih promjena koje su pod etičko-moralnim, ali i vrijednosnim te kršćanskim vidom mnogo toga postavile u pitanje. Važno mjesto u Valkovićevoj teologiji zauzima problematika ženidbe kao i bioetike. Drugi dio knjige, naslovljenom „Novi izazovi za moralnu teologiju“ predstavlja nam Marijana Valkovića kao teologa moralista koji se hrabro i teološki argumentirano upušta u raspravu o više važnih pitanja za razvoj postkoncilske moralne teologije kao što je pitanje savjesti, posebnosti kršćanskoga morala, sakramenta pokore ili laičke duhovnosti.