Knjiga je, kako u uvodu potvrđuje i sam autor, nastajala kroz duže razdoblje na temelju raznih studija iz područja starozavjetne biblijske teologije. Naglasak je u tim studijama stavljen na odnos između dviju stvarnosti ili dva partnera: Boga i čovjeka, odnosno Boga i naroda. Taj je odnos shvaćen kao vjera u biblijskom smislu riječi, koja nije vezana samo za čovjekovu zbilju nego jednako tako i za onu Božju jer i Bog, kao biće slobode, i čovjek, kao slobodno bić,e stoje u međusobnom povjerenju. Vjera je, stoga, najprimjereniji stav s kojim čovjek može pristupiti Bogu i u kojemu Bog pristupa čovjeku, ali jednako tako i u horizontalnom pristupu čovjeka drugome čovjeku. Osim vjere nije zaobiđena niti velika tema prijateljstva s Bogom u obliku sklapanja raznih vrsta saveza kao i velika tema biblijske teologije: vjera u mogućnost promjene kako čovjeka tako i Boga, odnosno vjera u Boga kao bića slobode, ali i u čovjeka kao slobodnoga bića. Jedna od važnijih tema je i ona vezana uz pravo i pravednost. Manji dio građe autor je već prije objavljivao, no za ovu knjigu i taj je dio temeljito prerađen, dok se veći dio pojavljuje u ovome obliku po prvi put. Autor je knjigu posvetio učilištima na kojima se obrazovao ili djelovao, a koja su pridonijela da se u njemu razvije ljubav prema Bibliji i njezinoj poruci. Ocjenjujući i procjenjujući novu knjigu Bože Lujića, Nikola Hohnjec kaže kako je pravi užitak čitati izlaganje i zapažati uvijek nova otkrića literarnih motiva i teoloških poruka. Anton Tamarut tvrdi kako se radi ne samo o izvrsnom uvodu u biblijsku teologiju Starog zavjeta nego i o antologijskome prikazu cjelokupne starozavjetne teologije, dok Karlo Višaticki pohvaljuje autorovo poznavanje kako starije tako i novije literature pa ga kao takvog smatra “prvijencem” na području biblijske teologije Staroga zavjeta u nas.