Evanđelje je prolazilo put od navještaja (kerigme) do literarnog značaja, tvrdi autor koji je svoj rad posvetio tome nijansiranome prijelazu. Kerigmatski aspekt vrlo je vidljiv u Djelima apostolskim i tzv. misijskim govorima koje su osobito održali Petar i Pavao. Zato se autor posvećuje tim protagonistima proučavajući njihove govore i djela. Slijedeći taj kerigmatski i povijesni trag, autor zaključuje da su ta dva vida međusobno usko povezani, a Markova književna vrsta “evanđelja” odredila je pripovijedanje o Isusu i kerigmu o Kristu.

“Riječi, djela i sudbina Isusova ovdje su međusobno povezani na način koji je bitan i presudan za cjelokupnu povijest kršćanstva“, kaže zagrebački bibličar uvodeći u ovu svoju studiju koja prati kerigmu do pisanog evanđelja: „I riječ je Božja rasla“ (Dj 6, 7). „Pripovijedanje, koje je usredotočeno na kerigmu, pomaže nam razumjeti da uskrsna vjera nije vezana uz grob, nego uz kerigmu, a time uz ono što su Kefa i ostali učenici doživjeli u susretima s Uskrslim.”