Nikola Šop (1904.-1982.) najpoznatiji je pjesnik duhovno-religiozne poezije. Bio je pjesnik, pripovjedač, dramaturg i prevoditelj s latinskog jezika. Prevodio je rimske klasične pisce, ali i hrvatske latiniste M. Marulića, Ivana Česmičkog, Ignjata Đurđevića i dr. Piše o kršćanskim temama, a posebno ističe Isusov lik i život. Isusa smješta u humanističko okružje, u običan svijet ljudi. Povezuje nežive motive (novine, vrata, krov, prozor) s živim i stvarnim ljudima, a u sve to upliće i humaniziranog Boga. Godine 1970. dobio je nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo, a njegova je poezija prevedena na mnoge strane jezike.