Rajmund Kupareo rođen je 16. studenoga 1914. u Vrboskoj. Hrvatski dominikanac, svećenik, pjesnik, teološki pisac, esejist, skladatelj, prevoditelj i nakladnik.
Pučku školu pohađao je u Makarskoj i Hvaru, a zatim dominikansko sjemenište u Bolu. Dominikanski habit primio je 1930. u Dubrovniku, uzevši redovničko ime Rajmund. Svečane zavjete položio je 1935., a za svećenika zaređen 1937. Studij filozofije i teologije završio je u Dubrovniku i Zagrebu.
Nakon rata napustio je Hrvatsku; boravio je u Češkoj, Nizozemskoj, Španjolskoj i Čileu. U Santiagu je 1951. – 1971. predavao estetiku i aksiologiju, osnovao Institut za estetiku te uređivao više časopisa. Doktorirao je 1951. tezom Ars et moralis.
U Hrvatsku se vratio 1971. Za života je objavio 25 knjiga – znanstvene radove o estetici te književna djela (pjesme, drame, pripovijetke i romane) na hrvatskom, španjolskom i češkom.
Umro je 6. lipnja 1996. u Zagrebu.