Bježe li kontemplativci iz stvarnog života ili su pak, na svoj način, zauzeti za čovjeka i društvo? Ako ne bježe iz svijeta nego ga sagledavaju na drugi način, koji je i kakav je to postupak? Kako, dakle, suvremeni svijet i društvo žive u iskustvu kontemplativnog redovnika? Na ta i slična pitanja odgovorit će nam ova knjiga koja će, među ostalim, postaviti i neka druga važna pitanja poput: Tko je kršćanin? Na koji način u današnjem svijetu dolazi do otpada od vjere ili, još općenitije, od duhovnoga života? Ako je trajni zadatak Crkve da bude vjeran odjek Božje riječi u povijesti, za Enza Bianchija „kršćani su, kao i svi ljudi, pozvani da prihvate različitost drugih, da ne otklanjaju od sebe kompleksnost svijeta. Drugi ljudi nisu pakao, nego upravo spasenje koje nam se nudi i utoliko jedina prilika koju imamo da ostvarimo zajedništvo“. Upravo u zajedništvu s drugim ljudima kršćanin živi rizik odabira kao slobodni čin, smisleni put, neprestano traganje, koje se obnavlja iz dana u dan pojedinačnim činima odgovornosti. To je radosna vijest, jedini odgovor – trajno popraćen sumnjom – koji nudi usmjerenje, svrhu i značenje ljudskom življenju. Autor je utemeljitelj i prior monaško-ekumenske zajednice iz Bose (Italija), suradnik je dnevnih novina La Stampa i Avvenire i pisac brojnih knjiga prevedenih na mnoge jezike.