Vladajuća kultura samu sebe drži neovisnom o transcendenciji. U posljednjim desetljećima kod stanovništva raste udio onih bez konfesije. To se prije svega odnosi na muškarce, mlađe, obrazovanije osobe te na one koji žive u velikim gradovima. No i među pripadnicima Crkve povezanost s Crkvom i kršćanska vjera dramatično opadaju. Je li to znak starenja kršćanstva, koje je stvorilo bitne pretpostavke za modernizaciju Europe, ali u uvjetima moderne nužno gubi svoju moć? Postoje li u modernizaciji čimbenici koji se na specifičan način suporotstavljaju nastanku kršćanskih tradicija? Ili, može li postojati kršćanstvo koje je otporno na modernitet? Kako se u tome kršćanstvo može dokazati? Autor ponajprije usmjeruje pogled na same početke: koji su razlozi da se kršćanstvo probilo na početku svoje povijesti? U drugom se koraku propituje o doprinosu kršćanstva nastanku moderne. Zatim autor dotiče našu neposrednu prošlost: kako se kršćanstvo promijenilo novovjekovnim europskim društvenim razvojem? I konačno, pita se je li u današnjim uvjetima moguće ponovno oživljavanje religioznoga? Čime su danas, u vremenu individualiziranja načina života i promjena društvenih struktura, kršćanske Crkve izazvane?