Autor u ovome djelu analizira dubok odnos između psihoterapijskoga interventa i religioznoga stava osobe. Koristeći se mnogim kliničkim slučajevima, na jednostavan i uvjerljiv način pokazuje postojanje nesvjesne duhovnosti, koja katkada može biti potisnuta.

Istodobno donosi vrlo zanimljive odlomke o stanju praznine u kojoj može biti okovan tko se ograničuje na reduktivan i imanentan pogled na život te o potrebi radikalnog usmjerenja prema posljednjem smislu koji utemeljuje i opravdava svaku autentičnu ljudsku odluku.