Danas, 17. studenoga 2026., spominjemo se našega dragoga mons. prof. dr. sc. Alde Starića, svećenika Porečko-pulske biskupije, profesora dogmatske teologije i dugogodišnjega glavnog urednika Kršćanske sadašnjosti. Nakon smrti Josipa Turčinovića 1990. godine preuzeo je službu glavnoga urednika koju je vršio do svoje smrti. Svojom osobom, teološkim promišljanjem i kršćanskom širinom ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Kršćanske sadašnjosti i hrvatske teologije. Prozvali su ga „teologom izgovorene riječi“.
Aldo Starić rođen je 18. ožujka 1942. u istarskome mjestu Starići kod Sv. Ivana od Šterne. Nakon osnovne škole u Muntrilju, srednjoškolsko obrazovanje stekao je u sjemeništu i realnoj gimnaziji u Pazinu te u sjemeništu na zagrebačkoj Šalati, gdje je maturirao 1959. Prve tri godine teološkoga studija završio je na Visokoj teološkoj školi u Pazinu, a od 1964. do 1972. studirao je u Rimu na Papinskome sveučilištu Gregoriana i na Biblijskom institutu. Za svećenika je zaređen 8. rujna 1964. u Vižinadi; mladu misu slavio je četiri dana kasnije u rodnoj župi. Na Gregorijani je 1967. postigao licencijat iz teologije, a 1970. na Biblijskome institutu licencijat iz biblijskih znanosti. Godine 1972. obranio je doktorsku disertaciju Atti 28, 15-31: valutazione teologica dell’arrivo e del soggiorno di Paolo a Roma.
Od 1972. bio je asistent pri katedri za dogmatsku teologiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, od 1991. naslovni, od 1993. sveučilišni docent, a 1998. izvanredni profesor. U starosnu mirovinu otišao je 2003. Predavao je i na Visokoj bogoslovskoj školi u Rijeci, na Institutu za teološku kulturu laika te na Institutu za duhovnost. Pastoralno je djelovao u župama na zagrebačkom Trnju i Vrhovcu. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1994. monsinjorom. Pisao je u Bogoslovskoj smotri i posebno u Službi riječi, prevodio, sudjelovao na brojnim teološko-pastoralnim susretima. Pokopan je na groblju u Sv. Ivanu od Šterne.
Na obilježavanju desete obljetnice njegove smrti 2019. u župi sv. Terezije od Djeteta Isusa, u kojoj je pastoralno djelovao, bitni ljudi Crkve i njegovi suradnici govorili su o njemu s poštovanjem i zahvalnošću. Pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško doživljavao ga je ponajprije kao teologa sakramentalnosti: „Osjeća se nužnost povezanosti i suodnosa: prošlosti i sadašnjosti, vidljivoga i nevidljivoga, radosti i patnje… Sakramentalni je ključ primjenjivao na svakodnevnost življenja kršćana.“ Prof. Stjepan Kušar, priređivač njegove posmrtne knjige, istaknuo je da je Stariću bilo važno pokazati kako „vjera nije skup lijepih ideja… nego da je kršćanska vjera jedan stil života“. Dr. Stjepan Brebrić, njegov tadašnji zamjenik, a danas glavni urednik i direktor Kršćanske sadašnjosti, rekao je da je „teološku misao glasno i jasno isticao u svim prigodama“ i da je „u punoj mjeri i radosno živio svoje kršćanstvo“, nazvavši ga „živim otajstvom“. Mirko Ivanjek prisjetio se njegove senzibilnosti za međuljudske odnose, a Augustin Janeković naglasio da je „cijeloga sebe unio u život župe“ i da je uz Turčinovića, Šagi-Bunića i Bajsića bio jedan od velikana naše Crkve. Od mladomisničke mise do nadgrobnog epitafa pratila ga je misao: „Hoću znati samo za Krista.“
Deset godina nakon smrti Kršćanska sadašnjost objavila je knjigu Kršćanska vjera. Mali biblijski uvod, koju je priredio Stjepan Kušar. Sastavljena je od prijepisa Starićevih izlaganja i predavanja (uglavnom iz razdoblja 1988. – 1995.), skupljenih u tri cjeline. Tekstovi pokazuju bit kršćanstva kao vjere, kao izabranoga „puta života“ u različitim povijesnim, društvenim i osobnim situacijama. Starić neumorno ističe praktičku crtu vjerovanja u Boga kojega nam je navijestio Isus Krist. Sam je govorio: „Kršćanska vjera nije samo vjera u istinitost povijesnih podataka. Kršćanska vjera je prvenstveno u tome da vjerujemo spasenjskom značenju, smislu i dometu tih događaja…“ Za života nije objavio nijednu svoju knjigu, posvetivši se izgovorenoj riječi i izdavanju tuđih tekstova; ova knjiga popunjava tu prazninu i ostavlja u nasljeđe nešto od vrijednoga opusa njegovih radova i predavanja. I danas poziva na promišljanje i življenje vjere kao stila života.