Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. VI. 1873. – Zagreb, 17. III. 1914.), hrvatski književnik.
U Zagrebu je završio osnovnu školu i dio gimnazije, zatim se posvetio pisanju i glazbi. Prvu pripovijetku Moć savjesti objavio je 1892. Godine 1894. dezertirao je i otišao u Beograd. Od 1898. pet je godina živio u Parizu, što je oblikovalo njegova estetska načela (Baudelaire, simbolisti, Poe i dr.). Tamo je napisao velik dio proze (Iverje, Novo iverje).
Od 1904. ponovno je bio u Beogradu, a 1908. se vratio u Zagreb, gdje je okupio mlade pjesnike „Gričane“ i živio bohemski. Za života je objavio više knjiga; pjesme su mu izišle posmrtno (1923.).
Najviše je cijenio svoje pripovijetke (oko 60). Proza mu se kreće od impresionističkih do simbolističkih novela. Značajni su i putopisi te kritika. Pjesništvo (soneti, estetika ružnoga, satira i domoljubne pjesme) smatra se vrhuncem njegova opusa i jednim od najboljih ostvarenja hrvatske moderne. Matoš je modernizirao hrvatsku književnost i postao uzorom mlađim piscima.