Arnold Benz se već dugi niz godina zanima za divovski svemir, ali i za onaj dio stvarnosti koji se ne može izmjeriti prirodoznanstvenim metodama.

Osim njegove glavne aktivnosti u svojstvu znanstvenika astrofizičara, uvijek iznova ima potrebu razgovarati i o pitanjima vjere. Na poseban se način bavi teologijom, pitajući se ponajprije o opažanjima i iskustvima na kojima se temelje pojedine tvrdnje.
Arnold Benz rođen je 1945. godine u Winterthuru (Švicarska). Diplomirao je fiziku na Eidgenössische Technische Hochschule (ETH) u Zürichu 1969. godine. Školovanje je nastavio u SAD-u, na Sveučilištu Cornell (Ithaca), gdje je doktorirao astrofiziku 1973. godine.
Nakon povratka u Švicarsku, 1974. godine, predaje na ETH-u (Zürich) te je 1993. godine imenovan profesorom fizike i astrofizike. Godine 2010. dodijeljeno mu je počasno zvanje profesora emeritusa, te nastavlja raditi na Institutu za astronomiju.
Fizika Sunca te nastanak zvijezda i planeta čine uže područje Benzova znanstvenog interesa i istraživanja. Široj javnosti poznat je po brojnim javnim nastupima, posebno na švicarskom radiju i televiziji, čime je pridonio popularizaciji astronomije i fizike, kao i po knjigama koje se bave pitanjima dijaloga između znanosti i religije.
Arnold Benz se već dugi niz godina zanima za divovski svemir, ali i za onaj dio stvarnosti koji se ne može izmjeriti prirodoznanstvenim metodama.
Teološki fakultet Sveučilišta u Zürichu dodijelio mu je počasni doktorat za njegova istraživanja u kojima iznalazi i povezuje zajednička gledišta znanosti i teologije.

Dr. Samuel Vollenweider (rođen 4. listopada 1953. u Zürichu) ugledni je švicarski teolog i profesor emeritus Novog zavjeta na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Zürichu (UZH). Poznat je po opsežnom znanstvenom radu na području novozavjetne eksegeze, rane kršćanske mistike, gnosticizma te pavlovske teologije. Studirao je teologiju i religijske znanosti na sveučilištima u Zürichu, Tübingenu i Heidelbergu. Zaređen je za svećenika Evangeličko-reformirane crkve kantona Zürich 1980. godine. Doktorirao je 1983. u području patristike, a habilitirao 1987. na temu Novog zavjeta.
Krajem 1980-ih djelovao je kao gostujući profesor u Japanu na sveučilištima Doshisha (Kyoto) i Nishinomiya.
Od 1989. do 2000. radio je kao profesor Novog zavjeta na Evangeličkom fakultetu, nakon čega prelazi na Sveučilište u Zürichu gdje provodi ostatak profesorske karijere. Znanstveni fokus i publikacijeNjegovi glavni istraživački interesi obuhvaćaju teološki dijalog ranog kršćanstva s grčko-rimskim svijetom te analizu Pavlovih poslanica. Autor je brojnih stručnih članaka i knjiga. Neka od njegovih istaknutih djela bave se tematikom biblijske mistike, poput knjige Mystik in der Bibel, te kozmičke kristologije u pavlovskoj tradiciji.