Bono Zvonimir Šagi rođen je 11. prosinca 1932. godine u Brodarovcu, župa Maruševec u Varaždinskoj županiji.
U kapucinski red stupio je 1950. godine u Varaždinu, doživotne redovničke zavjete položio je 1955., a za svećenika je zaređen 1958. godine u Varaždinu. Teologiju je diplomirao 1959. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Od 1961. do 2008. obnašao je službu župnika župe sv. Vida u Varaždinu, koju je i osnovao. Kraće vrijeme upravljao je i župom u Sračincu. Više mandata bio je gvardijan Kapucinskog samostana u Varaždinu te provincijal Hrvatske kapucinske provincije (1973. – 1982. i 1988. – 1992.). Također je bio predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara u Jugoslaviji.
Aktivno je djelovao kao predavač kršćanske duhovnosti, kolumnist, glavni urednik AKSA-e i revije Služba Riječi. Objavio je 17 knjiga i stotine stručnih te publicističkih članaka iz pastoralne teologije, duhovnosti i socijalnog nauka Crkve.
Za svoj rad dobio je brojna priznanja, među kojima Plaketu Grada Varaždina, nagradu Varaždinske županije za životno djelo, novinarsku nagradu „Marija Jurić Zagorka“, odlikovanje Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića (2014.) te Ekumensku povelju. Umro je 16. studenoga 2020. godine u Varaždinu u 88. godini života.