Branko Fučić, hrvatski povjesničar umjetnosti, rođen je 8. rujna 1920. godine u Dubašnici na otoku Krku.
Filozofski fakultet završio je u Zagrebu 1944., a doktorirao u Ljubljani 1964. godine. Radio je u konzervatorskim zavodima i ustanovama HAZU u Zagrebu i Rijeci. Od 1991. bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Bavio se terenskim istraživanjima i obradom srednjovjekovnih spomenika, posebno zidnog slikarstva i glagoljske epigrafike u Istri, Primorju i na Kvarnerskim otocima. Otkrio je i obradio freske na šezdesetak mjesta u Istri, vodio arheološka istraživanja opatije sv. Lucije u Jurandvoru i konzervaciju starokršćanskog kompleksa na Osoru.
Njegovo kapitalno djelo Glagoljski natpisi (1982.) obuhvaća više od 500 glagoljskih natpisa. Pronašao je Ročki glagoljski abecedarij, Humski grafit i više drugih važnih spomenika, te dao najprihvaćeniju rekonstrukciju Bašćanske ploče.
Dobitnik je Nagrade za životno djelo 1988. godine. Preminuo je 30. siječnja 1999. u Rijeci.